Rene Lisac, Nike Šestanović i Tin Cvitković trojac je željan netaknute prirode i avanture, koji je svoju ljubav prema veslanju i moru otkrio – u planinama. Nike, čiji avanturistički duh još od djetinjstva mašta o lutanjima, daljinama, visinama i pučinama, Rene, ljubitelj udaljenih mjesta, bili to šiljati vrhunci ili mali pučinski otoci, i Tin, koji više od ičega gušta u istraživanju nepoznatog, tako su se sasvim prirodno našli i - kajak uz kajak.
Zaveslaj po zaveslaj, počeli su premjeravati Jadran i nakon više manjih tura, uz obalu ili barem blizu nje, odlučili su se otisnuti na onu pučinu o kojoj je Nike sanjala. Sve je počelo jednim davnim razgovorom u kojem su se Rene i Nike entuzijastično složili oko ideje da bi trebalo "prijeći Jadran". Nije ih smetalo ni što su to zamislili "pod pravim kutom" suprotno – da li od sjevera do juga ili "preko"“ – u Italiju, dapače, obje su im ideje postale jednako uzbudljive.
Nakon manjih i većih tura, krugova oko otoka, i od-do relacija, novih ideja koje su se rodile spontano, između zaveslaja, uslijedila je dužjadranska avantura od Savudrije do Prevlake Nike i Tina, a onda i desetodnevna tura pučinskim otocima južnog Jadrana čitave trojke (Seget Vranjic-Šolta-Vis-Brusnik-Sv.Andrija-Biševo-Vis-Sušac-Lastovo-Lastovnjaci-Lumbarda), s dugačkim međuotočkim traverzama i dionicama otvorenog mora dužim i od četrdeset kilometara.
Karte, tablice i Perzeidi
Putovanje poput ovoga, govori Tin, počinje za računalom. Puno je toga drugačije od uobičajenih tura uz obalu i to zahtijeva posebnu pripremu i prilagodbu. Treba odrediti vremenski okvir, proučiti moguće rute, isplanirati dnevnu kilometražu, mjesta za noćenje i opskrbu. Ipak, "najveći je izazov naći vremena za ovakve ideje kojih ne nedostaje, sve ostalo se samo od sebe posloži, izazovi i izazovčići su ono čemu se veselimo i zajedno ih savladavamo kao tim."
Treba se pripremiti i na ono nepredvidivo - gubitak ili oštećenje opreme, ozljede, zdravstvene tegobe ili probleme u komunikaciji. Praćenje vremenske prognoze na moru izuzetno je važno, pa je, ako nema stalnog mobilnog signala, dobro imati i nekoga s kopa tko redovito provjerava prognozu i šalje informacije i eventualna upozorenja preko satelitskog telefona.
"Naravno, postoje i situacije u kojima se, usprkos svoj pripremi, stvari ne odigraju kako treba, no s njima smo zasad imali sreće - koja je važan faktor u svakom avanturističkom pothvatu. U zadnjoj smo turi zajedničkom odlukom odustali od originalne rute koju smo isplanirali i odlučili se za alternativnu.
No to nije bio problem jer smo prije puta uložili popriličnu količinu vremena i truda u planiranje i glavne i alternativnih ruta, kao i potrebne ili možda potrebne opreme, za popravke, prvu pomoć, navigaciju, sigurnost i komunikaciju", objašnjava nam Rene, a Tin dodaje da "neizvjesnost oko određene dionice ili mjesta za spavanje ne diže adrenalin ili napetost, već - na test stavlja pripremu i strpljenje". A upravo je u tome i velik dio čari ovakvih izleta u samodostatnost.
Doručak na pučini
Dan na pučini odvija se između zaveslaja, provjeravanja vremena i vjetra, računanja udaljenosti i praćenja popisa hrane i opreme. Počinje rano, preranim buđenjem i brzim doručkom kako bi se prva dionica "napala" prije sunca. "Neispavan i umoran započeti desetosatnu dionicu i najveći je izazov, ali također donosi i najljepši trenutak: planktone na veslu, mliječnu stazu s Perzeidima iznad glave i mali svjetionik koji blinka na praznom obzoru…" - naslikao nam je sliku Tin.
Veslanje, pauza, pa opet veslanje. Onda pauza za ručak i čekanje u hladu da sunce oslabi. Pa veslanje do mjesta za spavanje gdje se postavlja kamp, suše stvari, slaže večera i planira sljedeći dan.
Susreti s lokalnim ribarima i pastirima na udaljenim otocima, sa želvama i tunama, otkrivanje špilja i fenomenalnih penjačkih lokacija, jedrenje po maestralu, izlasci Sunca na pučini dvadeset kilometara od najbližeg kopna… nabraja Rene sve ono između redaka tablice, fizičkoga napora i nemilosrdne vrućine. I ne preskače planktone i Perzeide.
Jednostavnost, ljepota i mir
Ima nešto, složit će se sve troje, i u tom osjećaju velike odmaknutosti, ali i izloženosti, avanturi koju donosi nepoznato i jednostavnosti života s prirodom, u kojem sve svoje nosiš sa sobom i dan mjeriš dužinom vesla. Zbog njega se zaboravlja i vrućina i sve ono teško.
"Nisam ljubitelj fizičkog napora, pa je on ujedno i najveći izazov na ovakvom putu, ali ga zaboravim čim se bacim u more i opustim", kaže Nike. "Jednostavnost, mir, ljepota noćnih veslanja najveća je motivacija… I onaj trenutak, kada se pred kraj dana, okupana zalazećim suncem, kajaku približava neka divna plaža koja će tu noć nakratko biti naš dom."
Fenomenalni zalasci i traverze pod zvijezdama ovaj će trojac vjerojatno sljedeće odvesti i "preko", u onu Italiju iz jednog davnog razgovora, a uz njihove se priče u kojima zajedno stanuju divljina, uzbuđenje i neopisivi mir i fotografije nevjerojatnih pučinskih prizora, tko zna, možda i vi otisnete i dalje od one bove na kraju uvale.
Nike, Rene i Tin domaćini su putopisnog predavanja u Putničkoj klasi Centra za kulturu Trešnjevka u četvrtak 19. prosinca u 19 sati, kada vas na tri vesla vode u svoje Jadranske odiseje.
Siromašan, ali predivan: Pogledajte kako je izgledao otok Mayotte prije strašnog ciklona
