"Ako nismo odgovorili nakon jednog zvona, ne želimo vas upoznati, otiđite."
"Pričekajte nakon što pozvonite na vrata, ovdje žive ljudi, a ne Supermani."
"U slučaju da ovdje parkirate auto, probušit ćemo vam gume."
"Brak našeg sina već je dogovoren, ne nosite nam nove ponude."
"Pas je dobar, čuvaj se vlasnika."
Ovo su samo neki od zanimljivih natpisa ili patyasa koji se mogu pročitati na pročeljima zgrada u starom dijelu Punea u indijskoj državi Maharashtra.
Neki su natpisi smiješni, drugi simpatični, dok treći graniče s neljubaznošću i grubošću, zbog čega mnogi Pune nazivaju najbahatijim gradom na svijetu.
Natpisi su se počeli pojavljivati u gradu šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća kako bi ostale stanovnike upozorili na neželjeno ponašanje.
To ne čudi ako je poznato da su stanovnici Punea ljudi od malo riječi. U svakodnevnoj komunikaciji koriste kratke i jednostavne rečenice, zbog čega ih stranci još više smatraju bahatima.
Turisti se najviše iznenade njihovim ponašanjem ako pokušaju ući u trgovinu poslije podneva. U centru grada one su obično zatvorene između 13 i 16 sati jer je tada vrijeme za popodnevni odmor.
U tom vremenskom periodu rijetko tko će uspjeti i u hinduistički hram, a redovnici će vam poručiti da se vratite navečer jer je Božje vrijeme za spavanje.
