Otok Vrnik koji se smjestio uz istočnu obalu Korčule jedan je od dvadesetak otoka arhipelaga. Taj otočić s kojeg su hladne zime otjerale stalne stanovnike i danas odiše bogatom prošlošću što se isprepliće s vizurama Pelješkog kanala i plažama koje su Korčulanima duboko zapisane u sjećanje na djetinjstvo. Baš kao i patuljasti otok koralja i spužvi, bez obzira na uzbudljivu prošlost Vrnik skromno ostaje u sjeni pozornosti.
Poznat je po "bijelom zlatu“, kamenu koji je othranjivao generacije još od antičkog doba. Navodno je i rimski car Dioklecijan koji je osuđenike slao na prisilan rad u vrničke kamenolome. Vadio se ručno da bi se kamen po kamen obradio te ukrcao na brodove prema Dubrovniku i Veneciji.
Na otoku se nalazi najglasovitiji korčulanski kamenolom iz kojeg se vadio kvalitetni vapnenac koji je odlazio u svijet. Od njega je djelomično izgrađena Aja Sofija u Istanbulu, kao i Bijela kuća u Washingtonu pa i sjajni Stradun.
Taj se kamen koristio i za najljepše javne, te bogataške privatne kuće dalmatinskih gradova poput Dubrovnika i Hvara.Tradicija iz kamena proslavila je brojne kipare i klesare, poput velikog Frana Kršinića.
Kako bi se očuvale ljepote otoka mehanizacija je zabranjena polovicom šezdesetih godina, ali tragovi se i dalje mogu pronaći na svakom koraku. Kâve – stari otočki kamenolomi i danas ulijevaju strahopoštovanje. Isklesane litice visoke desetak metara, kanjoni i hodnici podsjetnik su na to prošla vremena i povezanost Korčule s kamenim blagom.
Jadranska Copacabana: Pješčana plaža duga 13 kilometara na koju može stati čak 150 tisuća kupača
