Proučavajući preko 250 vrsti koštica, Van Aken je razvio vremensku liniju razvrstavajući ih prema vremenu cvatnje, i pomalo ih presađivao na korijen jednog stabla. Kada je stablo bilo staro dvije godine koristio je tehniku presađivanja, kako bi dodao još više vrsta voća kao zasebne grane.
Uzimao je pupoljak voćke i umetnuo bi ga u zarez na „radnom“ stablu. Ako bi sve bilo u redu, u proljeće bi tu izrasla neovisna grana drugog voća.
Nakon otprilike pet godina i nekoliko cijepljenih grana, Van Akenovo prvo stablo s 40 vrsta voća bilo je potpuno. Multivoćka veći dio godine ne odudara izgledom od ostalih stabala, ali u proljeće se otkriva zapanjujuće šarenilo ružičastih, bijelih, crvenih i ljubičastih cvjetova, koji se tijekom ljetnih mjeseci pretvaraju u šljive, breskve, marelice, nektarine, trešnje, bademe...
Ne samo da je predivan primjerak, već pomaže i u očuvanju raznolikosti svjetskog košuničastog voća. Van Aken je do sada uzgojio 16 ovakvih stabala koja su posađena u muzejima, domovima kulture i privatnim zbirkama diljem SAD-a, piše na portalu Science Alert. Velika je prednost što svo to voće dozrijeva u različito vrijeme od srpnja do listopada, pa uvijek imate neko svježe voće na raspolaganju. Nisu neke velike količine, ali je ideja genijalna!
