Kad je o turizmu riječ, nemaju sve države isti pristup prema gostima. Neke su naprimjer toliko otežale mogućnost posjeta, da vam se oko dobivanja vize jednostavno ne da truditi, dok se druge nalaze na geografski prilično nepristupačnim mjestima, pa je do njih, jednostavno, jako teško doći.
Sjeverna Koreja
Naravno, kad je riječ o teškoći posjećivanja neke zemlje, Sjeverna Koreja uvijek je prema svim istraživanjima na prvom mjestu. Ipak, prošle godine zemlju je posjetilo 100 tisuća turista, koji su se, svi do jednog, kretali isključivo uz vodiče iz triju dozvoljenih putničkih agencija. Vjerovali ili ne, prema kazivanju onih koji su bili, dobivanje vize nije najteži dio, ali je problem što, jednom kad dođete, nemate nikakvu slobodu kretanja, već slušate upute i planove svog vodiča.
Butan
Zemlju „napušenih svinja i sretnih ljudi“ bilo je nemoguće posjetiti sve do 1974. godine. Naime, na sjeveru se nalaze planine, a na jugu džungle, tako da je to otežavalo pristup znatiželjnicima. Danas do tamo voze dvije zrakoplovne kompanije, a izgrađene su i ceste, tako da je moguć pristup i automobilima. Ipak, kako biste posjetili zemlju, morate platiti unaprijed turističkoj agenciji i uzeti paket koji vam nude. Drugih opcija još uvijek – nema.
Kiribati
Kako biste stigli do dalekih Kiribata, morate dobro iskombinirati letove, s obzirom na to da se radi o prilično udaljenu otočju u Tihom oceanu. Kako biste uopće stigli tamo, put morate započeti iz Fidžija, Honolulua, Brisbanea, Manile ili Taipeja, te hvatati manje avione koji povezuju otoke i mjesta. Također, ni ulazak na otok nije lagan, ako niste iz jedne od 60 zemalja čiji građani mogu kupiti vizu na dolasku. Druga je opcija pronaći diplomatsko predstavništvo Kiribata (koja su prilično rijetka) negdje po svijetu i kod njih zatražiti vizu...
Nauru
Otok koji je zadnjih godina postao poznat kao mjesto na koje Australci šalju imigrante ima tek jednu zrakoplovnu tvrtku koja leti na njega. Također, ima samo desetak konzularnih predstavništva, i to u Australiji, Fidžiju, Tajvanu, Tajlandu...
Uzbekistan
Jedna od mnogobrojnih zemalja iz bivšeg Sovjetskog Saveza za koju uz vizu trebate i pozivno pismo prije nego što uopće zatražite vizu. Ono se obično dobije od hotela ili turističke agencije, no isto je tako još jedan dodatni korak koji ljude odbija od posjete.
Turkmenistan
Dok ste ovdje, obvezna vam je pratnja vodič, što je još jedan nepotrebni i dodatni trošak. Ipak, ako dolazite automobilom iz susjedne zemlje, možete zatražiti tranzitnu vizu i istražiti zemlju bez ikakve pratnje. Ipak, oni koji su bili kažu kako vodič u složenoj zemlji poput Turkmenistana zapravo i nije tako loša stvar.
Somalija
Država koja se muči unutrašnjim sukobima dugi niz godina i nije neka destinacija koju bi čovjek na prvu posjetio, ali unatoč preporukama britanskih i američkih vlada turisti ovdje ipak dolaze. Nedavno se somalijsko veleposlanstvo otvorilo i u SAD-u, ali od tamo savjetuju put iz Somalije isključivo Turkish Airlinesom s polaskom iz Turske.
Libija
Baš kao i kod Somalije, ministarstva vanjskih poslova mnogih zemalja ne preporučuju posjet ovoj državi, ali je on i dalje moguć. Kopnenim putem u Libiju isključivo možete ući iz Egipta, dok avionom ovdje možete stići iz Istanbula.
Ekvatorijalna Gvineja
Zemlja koju mnogi izbjegavaju zbog konstantnog kršenja ljudskih prava i za koju je viza obavezna svim posjetiteljima, osim onima iz Sjedinjenih Američkih Država. Ipak, tko god je došao tamo, žalio se na otežano kretanje zemljom, kao i na cijene hotelskog smještaja, koje su više nego u susjednim zemljama.
Angola
Dobivanje vize za posjet ovoj afričkkoj zemlji obično traje tjednima, a mnogi potencijalni gosti odustaju zbog toga što prije samog apliciranja za vizu treba priložiti i pozivno pismo i dokaz o plaćenom hotelu. Suludo, jer morate platiti hotel, a pojma nemate hoće li vam uopće dozvoliti ulazak u državu.
