Dargavs u Sjevernoj Osetiji-Alaniji na prvi pogled izgleda vrlo idilično. Rubnim dijelom tog ruskog sela, koje se nalazi uz rijeku Gizeldon, dominiraju kamene kućice zanimljiva oblika koje su izgrađene od 14. do 16. stoljeća.
Pomnija analiza otkriva da je riječ o nekropolama u kojima su pokopani njihovi stanovnici zajedno s odjećom i svim drugim stvarima koje su posjedovali. Stotinjak grobnica izgrađeno je u prepoznatljivom stilu nahskih naroda – neke od samo jedne sobe, a druge i na četiri kata.
Riječ je o tajanstvenom mjestu o kojem se pričaju mnoge legende. Nekoć se vjerovalo da nitko neće izaći živ iz Dargavsa, pa ga je okolno stanovništvo izbjegavalo u širokom luku. Povjesničari pretpostavljaju da je za tu priču kriva kuga, koja je poharala ovo mjesto u 18. stoljeću.
Izoliran i nepristupačan
Lokalno stanovništvo izgnalo je bolesne stanovnike u kamene kuće na brdu iz kojih nisu smjeli izaći sve do svoje smrti. Upravo zato danas Dargavs nazivaju gradom mrtvih.
Među grobnicama se i danas mogu naći stari novčići. Obitelj ih je bacala s brda u bunar te se nadala da će njima pogoditi kamene ploče jer je to značilo da je duša preminulog člana završila u raju.
Danas Dargavs rijetko tko želi posjetiti. No za to nisu kriva praznovjerja i lokalne priče, već činjenica da se selo nalazi na vrlo izoliranom mjestu. Iz Vladikavkaza, odnosno glavnog grada Sjeverne Osetije-Alanije do ovoga mjesta treba sat vremena vožnje po neasfaltiranoj i vijugavoj cesti, što odbija i najzagriženije pustolove.
Zavirite u našu fotogaleriju i pogledajte dio ruskog grada mrtvih koje posjećuju tek rijetki.
Staro tek 9 godina: Prekrasno jezero nastalo zbog monumentalnog odrona planine
