Galerija
Interpretacijska šetnja "Otkrijte sva lica Praputnjaka" održana u sklopu ljetne bakarske manifestacije Margaretino leto približila je posjetiteljima posebnost ovog mjesta koje pripada Gradu Bakru. Članice baštinskih praputnjarskih udruga provele su svoje goste kroz zelenu dolinu Dolčinu u kojoj je niknulo prvotno naselje sve do suhozidnih vinograda Takala (dijela Bakarskih prezida) zaslužnih za izuzetan prosperitet Praputnjaka u prošlosti
1. DOLČINA - ZAŠTIĆENA RURALNA TAJNA PRAPUTNJAKA
Praputnjak se izdiže visoko nad Bakarskim zaljevom, no staro naselje nalazilo se u zelenoj, plodnoj, krškoj dolini zvanoj Dolčina čija je jezgra danas zaštićena ruralna sredina. Plodna dolina Dolčina pružala je Praputnjaricima priliku da žive od poljoprivrede osiguravajući im, uz obradivu zemlju, i izvore pitke vode - za ljude (studenac) i stoku (lokva) koji se često nalaze uz ključne komunikacijske puteve.
2. NOVO NASELJE NA UZVISINI S POGLEDOM NA KVARNER
Izgradnjom Karolinske ceste u prvoj polovici 18 st. Praputnjarci svoje kuće počinju graditi u njezinoj blizini na uzvisini iznad Dolca s prekrasnim pogledom na Bakarski i Kvarnerski zaljev. Prelazak na novu lokaciju poklapa se s prvim valom emigracije. Praputnjarci ne zaboravljaju svoj zavičaj, dapače svoj teško zarađeni novac šalju kući kako bi prehranili obitelji, školovali djecu, kupili novi komad zemlje ili pak napravili šterne za vodu.
3. JEDINO MJESTO U BAKARSKOM KRAJU S DVIJE PUČKE ŠTERNE (CISTERNE)
Pitka voda je u Primorju imala status zlata pa šterne u to doba postaju pravi statusni simboli. Praputnjak je jedino mjesto na području Grada Bakra koje je imalo čak dvije pučke šterne čime je pokazao svijest o tome koliko je važno da voda bude dostupna i siromašnijim stanovnicima koji si nisu mogli priuštiti vlastite šterne.
4. POTICAJI ZA POLJOPRIVREDNIKE JOŠ U 19 ST.
Naprednost u razmišljanju Praputnjarci su pokazali još krajem 19. st. Naime, od 1882. do 1900. Gospodarsko društvo Praputnjak na temelju zemaljske subvencije besplatno je dijelilo Praputnjarcima, između ostalog, veliku količinu sjemenja, sadnica loze i voća, rasplodne stoke, poljoprivrednih alata i strojeva što im je omogućilo uspješno bavljenje poljoprivredom, posebice vinogradarstvom te stočarstvom.
Zeleno Margaretino leto uz zvuke Beethovena na 321 m iznad mora
5. TAKALA PRVI REGISTRIRANI KUTLURNI KRAJOLIK
Dio Bakarskih prezida pod nazivom Takala zbog svojeg je položaja i suhozidne gradnje proglašen je prvim registriranim kulturnim krajolikom u Republici Hrvatskoj pod zaštitom Ministarstva kulture.
6. OD VINOVE LOZE BELINE DO BAKARSKE VODICE
Nadaleko poznato pjenušavo vino Bakarska vodica prozvodila se upravo na području Takala što je Praputnjarcima osiguravalo značajne prihode. Godišnja proizvodnja iznosila je krajem 19 st. 30 vagona vina godišnje, a za vrijednost jednogodišnje berbe i prodaje vina mogla se u mjestu sagraditi lijepa zidana stambena zgrada.
7. VRHUNSKI PJENUŠAC STVARALE SU ISKLJUČIVO ŽENSKE RUKE
Kako u Primorju ne postoje klijeti, grožđe su nosilo u praputnjarske konobe u kojima su posao proizvodnje vrhunskog pjenušca, zbog čistoće i urednosti postupka, obavljale isključivo žene što je rijetkost u Europi. Proizvodnja Bakarske vodice u konobama polako nestaje i izumire, a obitelj Antić je zadnja koja u svom OPG-u praputnjarsku Bakarsku vodicu proizvodi na stari način.
8. TAKALA U NATIONAL GEOGRAPHICU
Fenomen strmih Bakarskih suhozidnih terasa zapazio je još 1962. časopis National Geographic koji donosi priču o vinogradima Viktora Tadajevića i mukotrpnom načinu njihove obrade. Novinara M. Grosvenora fascinirala je strmina vinograda nad morem pa je zapisao: "Priobalni brodovi ploveći morem tako se približe obali da skoro možeš sa palube ubrati grozd s loze!"
9. MALO MJESTO NA RAZINI GRADA
U Praputnjaku se kaže da je svaka prodana litra Bakarske vodice uložena u obrazovanje i napredak mjesta koje je zahvaljujući tome po mnogočemu doseglo razinu grada. Praputnjarci koji su emigrirali također su slali svoj novac pa je tako monumentalna crkva sv. Josipa nastala trudom iseljenika koji su kopali Sueski kanal. Mnogi od njih su bili nepismeni pa su školovali svoju djecu kako bi se mogli lakše i jeftinije dopisivati sa svojim obiteljima u zavičaju.
10. VRHNJA - OŽIVLJENA NOŠNJA PRAPUTNJARSKIH TEŽAKINJA
Crno bijela nošnja zvana "vrhnja" bila je uobičajena radna odjeća (obučivalo) vrijednih praputnajrskih težakinja koju čini nekoliko slojeva; fris, stomanja, vrhnja, tarvez, papuči i rubac. S ponosom je nose i od zaborava čuvaju članice baštinskih praputnjarskih udruga.
