Bez noćnog blještavila klubova, koktela u vazama i plesanja u bazenima, turski poluotok Datça oaza je mira u koju dolaze ljubitelji prirode. Dovoljno daleko od pulsirajućih turističkih žiža, a opet na omiljenom Mediteranu, Datça djeluje uspavano – kao da prije pripada prošlosti nego sadašnjosti. Strogi zakoni o gradnji zaštitili su poluotok od velikih turističkih projekata, ostavljajući istoimeno mjesto na miru. Dužine otprilike kao Pelješac (osamdeset kilometara), turski poluotok na granici egejskog i sredozemnog mora čine netaknute plaže, valoviti brežuljci s borovim šumama i maslinicima, kao i sela s tradicionalnim kućama.
Epicentar lokalnog života je gradić koji dijeli ime s poluotokom. Riblji restorani s jednostavnim drvenim stolovima i stolicama nižu se rivom, a majušne trgovine koje prodaju lokalnu robu i moderni kafići ispunjavaju strme ulice. Između bijelih kuća s narančastim krovovima koje gledaju na luku probijaju se bljeskovi osunčanog egejskog plavetnila. Najviše ljudi na jednom mjestu vidjet ćete na uskim ulicama starog grada, kako šeću kraj povijesnih kamenih kuća, razgledavaju izloge ili kušaju lokalnu kuhinju. Datça miriše na bademe koji se prodaju sirovi, pečeni, blanširani, u ljusci ili prerađeni u maslac, brašno, marcipan, halvu i ulje. Omiljeni su i pečeni keksi od badema, preliveni čokoladom ili preljevima od šumskih bobica. Na popisu specijaliteta koje treba kušati je i domaći gusti sladoleda od kozjeg mlijeka, a mala vinska scena je također vrijedna pažnje.
Bezbrižni ritam svakodnevnog život ondje uporno odolijeva masovnom turizmu. U zaleđu se raštrkalo devet malih sela, kao i glavna lokalna atrakcija: ruševine drevnog grada Knidosa koji je nekoć pripadao Grčkoj. Da biste došli do ruševina potrebno je krenuti prema najzapadnijem dijelu poluotoka, cestom koja vijuga borovim šumama, brežuljcima i voćnjacima s cijenjenim lokalnim bademima.
Turskim turistima najprivlačnije su uvale kao što je Palamutbükü, s dugom šljunčanom plažom, a oni koji poznaju sve zakutke poluotoka traže skrivene uvale – i o njima šute kako ih drugi ne bi otkrili.
