Idemo naprijed u svakom pogledu, i svake godine se na životni tempo može primijeniti olimpijsko geslo "brže, više, jače“. Pa kako to da letovi danas, uz brže i modernije zrakoplove, traju duže nego prije 40 godina?
Danas, Anno Domini 2017., putovanje zrakoplovom od New Yorka do Houstona traje oko 4 sata. Isto to putovanje, davne 1973., trajalo je tek nešto više od dva i pol sata. Ovo nikako nije izdvojen slučaj, da ne bi mislili da se nešto poremetilo na navedenom letu. Od Londona do Edinburgha danas letimo 10 minuta duže nego prije dvadesetak godina, od Madrida do Barcelone 20, a jednako toliko nam duže treba da bi došli iz New Yorka u Chicago.
Nakon svega, nameće se logično pitanje – kako to da u dobu sve većeg tehnološkog napretka, letovi postaju duži umjesto kraći?
Razloga za to je nekoliko, ali onaj najvažniji svakako je rast cijena nafte. Naime, nekad se galon plaćao 70 centi, a u jednom trenutku cijena je probila 3 dolara. Kompanije su tad shvatile da ako žele i dalje ostvarivati zacrtanu zaradu, moraju letjeti sporije, što automatski podrazumijeva uštedu potrošnje goriva. Na kraju 2016. godine, primjera radi, galon je bio 1,59 dolara.
Stvarne uštede prilično su velike, pa je tako izašao podatak prema kojem je američka aviokompanija JetBlue 2008. sačuvala 13,6 milijuna dolara jer je svaki svoj let produžile za samo 2 minute.
Prije 4 godine u javnost je isucrio i podatak gdje je vidljivo kako Ryanair instruira svoje pilote da svaki let produže za dvije minute. Naravno, radi prilično velike uštede na godišnjoj razini.
Što na kraju zaključiti, nego da se svijet kreće naprijed brzinom munje, ali avioni idu nešto sporije.
