Ostavljati napojnicu (ili ne) konobarima u kafićima i restoranima diljem svijeta, pitanje je koje muči brojne putnike jer se pravila mijenjaju ovisno o tome u kojem se kutku svijeta nalazite. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Njemačkoj, Danskoj i Švedskoj lokalci u pravilu dodaju 10 posto iznosa na račun, dok će Francuzi, Talijani i Španjolci najčešće ostaviti pet posto napojnice. I dok će Amerikanci ostaviti napojnicu i ako usluga nije bila dobra, u Japanu se takvo nešto nikada neće dogoditi. U Zemlji Izlazećeg Sunca društvena je osviještenost na potpuno drugom nivou: ne jede se u hodu na ulici, u javnom prijevozu mobiteli se stišavaju da ne uznemiruju druge, a teško da ćete vidjeti Japanca kako ispuhuje nos u društvu.
U Japanu ostavljanje napojnice nije samo neuobičajeno nego i neugodno, pa čak i bezobrazno. Kultura pružanja usluga bez napojnice nama može biti nezamisliva, ali ondje je ostavljanje novca praktički uvreda.
"Bez obzira na upozorenje da se napojnice u Japanu ne ostavljaju, neki turisti inzistiraju na pokazivanju zahvalnosti novcem – ali to tako ne funkcionira", otkriva James Mundy iz InsideJapan Toursa za BBC. Dodaje i da nije neobičan prizor vidjeti konobara kako trči po cesti za gostom kako bi mu vratio novac koji je ostavio za napojnicu.
Turistima jednostavno ne ide u glavu da Japanci rade svoj posao s ponosom, a oishikatta (bilo je ukusno) ili gochiso sama (hvala što ste pripremili jelo) dovoljno je snažna valuta, koja postaje još jača ako se uz to i pristojno naklonite.
Jedinu iznimku od pravila pronaći ćete u japanskim ryokanima, tradicionalnim gostinjskim kućama, gdje putnici mogu ostaviti novac za nakai sana (poslužitelja u kimonu koji priprema hranu i krevet), ali samo ako je dobro obavio posao. Napojnica se ne daje osobno, umjesto toga novac se ostavlja u kuverti.
Najjači potres ikad zabilježen: Tutnjalo je punih 10 minuta i osjetio se na čitavom kontinentu!
