Put nas vodi u Kinu, točnije u Peking, a posjetiti glavni grad najveće zemlje svijeta, a pritom ne vidjeti Zabranjeni grad, gore je nego doći u Rim i ne vidjeti papu!

Piramide, Sfinga, Taj Mahal i ostale svjetski poznate građevine obiluju legendama i zanimljivim pričama koje pričaju njihovu povijest. Ista stvar je i s ponosom Kine i Pekinga, Zabranjenim gradom, koji se smjestio u centru glavnog kineskog grada. No, o legendama malo poslije, za početak ispričajmo kako je uopće ova građevina, nastala.



Izgradnja ovog velebnog zdanja, započela je početkom 15. stoljeća, a da bi se kompleks završio bilo je potrebno oko 15 godina i 200 tisuća radnika, od kojih su mnogi, baš kao i kod građenja Kineskog zida, izgubili živote zbog loših uvjeta rada. Kad je konačno izgrađen, moglo se samo stati i diviti mu se, s obzirom da se sastoji od oko 900 zgrada i 9999 prostorija. Sljedećih pet stoljeća, sve do 1924. godine, u njemu su stolovali vladari iz dinastija Ming i Qing, a danas je Zabranjeni grad pretvoren u muzej kojeg pohode brojni znatiželjnici.

> 10 neobičnih činjenica o zemlji u kojoj jedu pse

Ime je dobio zbog toga što za vrijeme careva, osim članova carske obitelji i njihovih sluga, nitko nije mogao ući unutra, tako da su i 'obični' stanovnici Kine, Zabranjeni grad vidjeli po prvi put tek u 20. stoljeću.
Naravno, ovakav kompleks morao je imati i kvalitetnu zaštitu, pa su tako na četiri njegova kraja napravljene četiri osmatračnice. I tu dolazimo do jedne od brojnih legendi Zabranjenog grada, one o četiri tornja (osmatračnice).

Naime, po završetku izgradnje kompleks nije imao tornjeve, već samo dugački, tanki, crveni zid. No jedne noći, car je usnuo san o četiri tornja na krajevima grada, i čim se probudio, naložio je izgradnju istih. Kako se carevoj volji mora udovoljiti, nije preostalo ništa drugo već započeti gradnju tornjeva.



U Zabranjeni grad su došli najbolji graditelji iz zemlje. Napravili su tornjeve, ali car nije bio zadovoljan njihovim izgledom pa ih je dao srušiti. Kako s carom nema šale, bez glave su ostali i graditelji. Odmah je dovedena druga 'tura' graditelja koja je sagradila nove tornjeve. No, car je očito zamislio nešto svoje, pa ni ovi tornjevi nisu dugo potrajali, a nažalost, ni oni koji su ih izgradili. Konačno, u grad je stigla i treća 'pošiljka graditelja'.

Vođa građevinara bio je strašno nervozan i noćima nije spavao već smišljao kako udovoljiti caru, s obzirom da je znao kako su prošli njegovi prethodnici. U jednom trenutku kad je već ostao bez ideja i gotovo se prepustio očaju, čuo je pjev skakavca u kavezu. I tu se rodila ideja. Naime, kavez u kojem se nalazio skakavac izgledao je točno onako kako bi mogli izgledati tornjevi! Građevinar je kupio kavez i prema njemu oblikovao tornjeve.

Legenda kaže da se car oduševio, glave su ostale na ramenima, a Zabranjeni grad je dobio svoj konačan izgled kakvog ga i dan danas poznajemo.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju