Galerija
Hrana je sastavni dio svakodnevnog života bilo da smo kod kuće i da putujemo. Neki ljudi paze koliko, što i kada jedu dok ima onih koji mogu u bilo koje vrijeme jesti bilo što. Jedno je zajedničko svima, a to je kada putujemo, nikada ne izbjegavamo nacionalne slastičarske simbole koji su puno više od samo ukusnog zalogaja, već su dio povijesti i nacionalnog identiteta. Pa koje su to slastice zbog kojih treba na put?
Po waffle u Belgiju
Iako poznati i cijenjeni diljem svijeta, a posebice u Sjedinjenim Američkim Državama, waffli su zapravo slastica koja po kojoj je poznata Belgije. Prva osoba koja je donijela zakonsku regulativu oko prodaje waffla bio je francuski kralj Karlo IX., a to je bilo potrebno jer je ova poslastica bila toliko popularna u to doba (kao i danas) da su štandovi koji prodaju wafle bili prekrcati ljudima. On je u svojoj regulativi naveo da razmak između tih štandova mora biti minimalno 4 metra. Waffli dolaze u svim mogućim oblicima, a lako se mogu prilagoditi svakom ukusu dodavanjem raznih sirupa, šlaga ili sladoleda.
Po kroasane u Francusku (ili Austriju?)
Iako mnogi kroasane vežu s Parizom i pariškim pekarnicama, kroasani su inače došli iz Austrije. Da, tko bi rekao. Prema predaji, kroasan je nastao u Austriji za vrijeme turske opsade Beča 1683. godine. Kako su se pekari, ujutro, prvi u gradu ustajali prvi su primijetili da Turci organiziraju napad i alarmirali su grad. U znak sjećanja na taj događaj napravili su kroasan i oblikovali ga, prema turskom simbolu, kao polumjesec. Danas je kroasan najpoznatiji u Francuskoj upravo zahvaljujući Mariji Antoaneti koja se udala za francuskog kralja Luja XVI te tako sa sobom iz Austrije donijela pecivo koje je oduševilo Francuze.
Najbolja baklava u gradu na dva kontinenta
Baklava je jedna od najpopularnijih slastica cijenjena diljem svijeta. Obožavana je u mnogim državama, a svojataju je diljem Mediterana, Balkana i Bliskog istoka. Ipak, moramo biti realni i priznati kako su je Turci doveli do savršenstva. Naravno, da nije bilo Asirca i Grka, ni Turci ne bi danas imali ovako savršenu slasticu koja se sastoji od tijesta za savijače nadjevenog orasima, pistacijom i prelivenog sirupom od vode, šećera i limuna. Zanimljiva je i činjenica kako je su u Osmanskom carstvu baklavu mogli ispeći samo istinski majstori 'baklavci' koje su mogli priuštiti samo najbogatiji, sultani, paše i veziri, dok su je siromašni jeli samo u posebnim prigodama, pa je tako i dan danas poznata izreka 'Nisam dovoljno bogat da jedem baklavu svaki dan'.
Po krafne u Ameriku
Poznate doslovno diljem svijeta krafne (doughnat u Americi, berliner u Njemačkoj, balushahi u Indiji, sfenj u Maroku, itd.), svoj najbolji i najukusniji oblik poprimaju u SAD-u gdje su popularne među mnogima. Nekako na spomen američkog 'doughnata' igra asocijacija i stereotipi u mislima prikažu američke policajce, a poznato je kako je američka filmska industrija ovoj slastici posvetila i nekoliko uradaka koji su je doveli doslovno u svake domove. Jedan od likova koji su popularizirali krafne bio je i najpopularnija glava neke američke obitelji Homer SImpson.
