San Giorgio Maggiore otočić je koji se smjestio u laguni, ispred venecijanskog Trga sv. Marka. Iako je omiljeni motiv na fotografijama, malobrojni turisti koji se nađu u Veneciji odluče bolje istražiti taj biser koji je mnogo više od lijepog motiva. Oni koji ga posjete oduševe se malom oazom mira i predahom od hektičnoga grada.
Na otoku nema restorana ili kafića pa se najbolje prepustiti šetnjama uličicama i osjetiti duh prošlosti. Danas je pozornica za brojne operne i kazališne predstave, osobito u vrijeme bijenala, kao i povremeno okupljalište političara.
San Giorgio Maggiore bio je poznat kao otok čempresa zbog brojnih stabala, a nekoć su ondje bili i vinogradi, vrtovi, mlin i solana. Godine 829. sagrađena je crkva u čast sv. Jurja. Prve građevine na otoku uništene su u razornom potresu u 13. stoljeću. Bijela fasada i visoki zvonik Palladiove veličanstvene crkve iz 16. stoljeća ovjekovječeni su na slikama Canaletta, Moneta i Turnera. Ondje se čuvaju remek-djela Tintoretta, uključujući i Posljednju večeru.
Za vrijeme Napoleonove vladavine samostan je pretvoren u vojnu utvrdu. To je ostao i nakon njegova pada, tijekom austrijske vlasti.
Dolazak na San Giorgio Maggiore nije kompliciran. Linija 2 vaporetta odvest će vas na otok. Krećete li s Trga sv. Marka, najbliža je stanica San Zaccaria.
Ture se organiziraju svakodnevno, od 10 sati ujutro do tri sata poslijepodne, a traju jedan sat. Ulaznice se mogu kupiti na internetu ili u gradu.
Vodič će ispričati nešto više o unutarnjim vrtovima i argentinskom piscu Jorgeu Luisu Borgesu, koji je obožavao Veneciju. Posjetit ćete blagovaonicu koju je dizajnirao veliki arhitekt Palladio, gdje su nekoć redovnici jeli, a danas se održavaju prestižni sastanci. Nasuprot zida je velika reprodukcija slike Paola Veronesea Le Nozze de Cana. Original je prisvojio Napoleon, a izložen je u pariškom Louvreu.
