Kako već i ptice na grani znaju, teško je pogriješiti kad odlučite odmor provesti u Italiji. Naravno, uz odlične gradove u kojima je dosada nepoznat pojam, Italija skriva i mnoge prirodne ljepote. O ljepotama Dolomita redovito pišemo, a sad smo naišli i na sasvim zgodan vodič kroz prirodne ljepote Emilije Romagne…
Diljem te regije napravljena je nova pješačka staza, nazvana kao i jedan brend motocikala – Ducati. Svim zaljubljenicima u motosport valja odmah objasniti da se naziv "Ducati" u ovom slučaju ne odnosi na motorkotače visokih performansi proizvedene u blizini, već na srednjovjekovna vojvodstva koja su nekoć vladala sjevernom i središnjom Italijom. Tako da, sama ideja motora je daleka jer ovdje treba prehodati stoljećima stare staze koje su nekoć povezivale vojvodske teritorije u tom, brdovitom dijelu zemlje.
Najpoznatija šetnja u središnjoj Italiji, Via degli Dei, postala je žrtva vlastite popularnosti te velik broj ljudi dnevno prelazi rutu od otprilike 140 kilometara između Bologne i Firence. Ali staza Sentiero dei Ducati, sjeverozapadnije, obećava tišinu, prazne staze i divlju zemlju bez ijednog čovjeka na vidiku. Počinje u zelenoj Reggio Emiliji, manje posjećenom susjedu Parme i Modene, te završava u blizini ligurske obale.
Sama web-stranica sentierodeiducati.it nudi popise prijevoza i smještaja duž rute, ali ako tražite luksuz prije samog putovanja, odsjednite u pansionu iz 16. stoljeća na vinskom imanju Venturini Baldini, južno od Reggia. Iako je smještaj skup, zgodan je početak pješačenja.
Već nakon nekoliko kilometara hodanja po zelenim brdima susrest ćete se s imenom dame čije je ime nekoć dominiralo tim krajevima. Matilda od Canosse bila je crvenokosa i zastrašujuća, a vladala je teritorijem koji je također uključivao Lombardiju i Toskanu. Matilda je bila toliko utjecajna da je posredovala i u mirovnim pregovorima između careva i papa.
No kako vrijeme nemilosrdno gazi sve pred sobom, danas je od strašne Matilde ostao tek dvorac Bianello. On je jedini koji još uvijek postoji od četiri dvorca na nizu brežuljaka s kojih je Matildina vojska mogla kontrolirati prostranstva. Poput srednjovjekovnog interneta, svjetionici na vrhu brda mogli su slati poruke čak do Toskane za samo 15 minuta. Ipak, vama čitateljima, zaljubljenicima u gastronomiju, najzanimljivije će biti čuti što se kuhalo u dvorcu. Riječ je o balzamičnom octu, a taj proizvod sada se prodaje diljem svijeta.
Prvi povijesni dokaz o dragocjenom octu proizvedenom na tom području nalazi se u pjesmi redovnika Doniza iz Canosse iz 12. stoljeća, koji je ujedno bio i Matildin biograf. "Balsamico" proizveden u toj pokrajini smatra se jednako autentičnim kao i onaj iz Modene, a manje je kiseo. Jede se jednako često na suhom mesu ili na žaru, ribi ili komadićima parmezana, kao i na salati.
Iako je koronavirus označio kraj nekih ugostiteljskih objekata, povećanje broja radnih mjesta u turizmu polako vraća mlade ljude. Postoje porezne olakšice i financiranje novih poduzeća u planinskim zajednicama. Nekoć napušteno selo Vercallo nudi danas domove za odmor i električne bicikle, a u Barazzoneu društveni projekt Libera Osteria (samo vikendom) priprema cijenjene lokalne specijalitete poput juhe od divljih gljiva, punjene tjestenine i maestralno spremljenog zeca.
Po putu se isplati vidjeti još štošta, priroda je prekrasna, ali grijeh bi bio ne posjetiti selo Rigoso, smješteno na 1131 metar nadmorske visine. Selo je u jednom trenutku zamalo nestalo s lica zemlje, ali zahvaljujući EU sredstvima, UNESCO-u i naporima lokalne zajednice srećom je sačuvano. Nakon tog sela put vodi pretežno nizbrdo. Možete se spustiti do kraja staze u Sarzani, otamo otići do Spezije te se zaputiti lagano prema kući, puni dojmova i obogaćeni za još jedno predivno iskustvo.
Izolirani u planini: Talijansko selo koje 400 godina živi bez ijednog automobila
