Galerija
Nakon cijelog dana u zagrljaju ličkih šuma, vidikovaca i rijeka dočekao nas je Drago Vlainić u nošnji koju su sašile marljive ličke ruke. S crvenkape mu plešu rese dok nas vodi do bakrenog kotla koji nalikuje kakvom dalekom rođaku C-3POa Anakina Skywalkera, a umjesto kubure u rukama će mu se nešto kasnije naći čašice rakije.
Novi, svemirski kotao naslijedio je onaj tradicijski, a koštao je vrtoglavih sto tisuća eura. O takvom kotlu i modernom pogonu Drago je prije dvadeset godina mogao tek sanjati, a začetnik Stilan tako nešto ne bi mogao niti zamisliti. Upitate li ih, Vlainići će vam rado ispričati tradicijsku priču koja se gradi kroz pet generacija, a doznat ćete ponešto o proizvodnji voća i rakija, tehnološkim procesima i odležavanju ličkih nektara.
Reći će vam i kako je njihova priča ekološka i održiva. Otpada nemaju, a višak proizvoda zbrinjavaju kompostiranjem ili gnojidbom. Vodu recikliraju, a mogu se pohvaliti i solarnim grijanjem. Ponose se i time da je proizvodnja rakije ograničena te da je proizvedena, odnjegovana i pakirana u vlastitom prostoru, ručno na tradicijski način.
Zov Like
Pokretač cijele priče Ivica Vlainić zvan Stilan davnih je dana okušavao sreću u Americi da bi ga zov Like vratio kući. Bacio se na proizvodnju voća i rakija, a 1943. je osvojio i prvu nagradu za svoj trud. Na Izložbi Zagrebačkog zbora (preteča Zagrebačkog velesajma) osvojio je nagradu za plemenitu sortu krušaka.
Na mjestu nekadašnje štale danas je kušaonica, a pronaći ćete na imanju i sobe u kojima možete prenoćiti kušate li pokoju previše. Budući da se ima štošta za probati najbolje je volan prepustiti drugome.
Šljivovica, dunjovača, kruškovača, jabukovača, medovača, rogačica, travarica… samo su neke od brojnih divota koje ondje možete kušati, a jedna od njih, koju bismo rado reprizirali je suha šljiva – poput bakinog pekmeza u čašici vratila nam je uspomene na neka daleka vremena. A upravo je to i jedna od misija vremenske kapsule u Prvan selu. Osim što domaćini neumorno rade na podizanju kvalitete rakija i likera, služe i kao kakva mala lička ambasada tradicijskih proizvoda iz koje se ne izlazi bez novih znanja i uspomena.
Vruće pole
Jer teško je ostati ravnodušan i bez punih usta pitanja razgledavati kušaonicu, brojeći godove na drvenom naslonjaču i koračajući stoljetnim naslijeđem. Nakratko smo zašutjeli tek kada su na stol stigle vruće pole, suho meso i svježa, meka basa pa i nešto tvrđi sir što svojski škripi pod zubima.
Otkrivajući mirise i okuse iz malih čaša doznali smo i da otac Drago prepušta kormilo Ivanu, koji nastavlja obiteljski biznis. Povratku korijenima Ivan nije odolio, baš poput šukundjeda, pa je od zagrebačke adrese odustao. Sutradan smo se sjetili njegovih riječi kako od njihovih rakija nema jakog mamurluka. Razlog tome je minimalna količina metanola, čemu smo zahvaljivali istražujući okolicu Perušića bistre glave s obećanjem o povratku.
U zemlji Japoda: Pogledajte kako niču nove kućice pod zemljom nedaleko od Plitvičkih jezera