Jabukovača, resko piće od fermentiranog soka jabuka karakteristična je za Britaniju, Francusku i Španjolsku, ali vole je i Norvežani, i to navodno još od doba Vikinga. Prva zabilježena proizvodnja jabukovače datira iz Rimskog Carstva, no korijeni popularnog pića nisu posve jasni.
"Službeno, jabukovaču su uveli redovnici iz Engleske u srednjem vijeku", objašnjava Norvežanka Anne Gunn Rosvold za BBC, dodajući kako se smatra da su Vikinzi također proizvodili jabukovaču jer su smatrali da jabuka ima božanske moći.
U nordijskoj mitologiji, božica proljeća i vječne mladost Idunn opskrbila je bogove jabukama kako bi sačuvala njihovu besmrtnost. Vikinzi su smatrali jabuke blagom. Na pragu 20. stoljeća vikinška kraljica pronađena je u grobnom humku s košarom jabuka.
"Znamo da su Vikinzi voljeli alkohol i vjerojatno su s jabukama radili nešto slično jabukovači. Ali divlje jabuke koje su imali na raspolaganju nisu bile sjajnog okusa pa bi Vikinzi koristili med kako bi bile slađe. Iako čim stavite med, tehnički napitak postaje medovina, a ne jabukovača. Vjerojatno su pripremali i napitke od jabuke bez meda, ali za to nemamo dokaze“, objašnjava Ellen Marie Naess, stručnjakinja iz Muzeja kulturne povijesti u Oslu.
No postoji dokaz da se jabukovača proizvodila i prodavala još u 13. stoljeću u Norveškoj, kada su engleski redovnici cisterciti došli u regiju Hardangerfjord i naučili stanovnike kako uzgajati jabuke i održavati voćnjake, kao i raditi jabukovaču. Sasvim slučajno, za to su odabrali jedno od najboljih mjesta u zemlji. S vremenom se pokazalo se da je mikroklima fjordova idealna za uzgoj jabuka: 40% ukupnog norveškog voća danas se uzgaja u ovoj regiji.
Nagrađivani cider iz Hardangera naziva se "šampanjcem među jabukovačama", a 2009. dobio je status zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, europsku oznaku kvalitete hrane i pića. Jabuke su tako postale njihovo grožđe, a jabukovača vino zbog čega ne čudi da mnogi turisti koji dođu u taj kraj Norveške smatraju kako se radi o nacionalnom piću.
