Da na svijetu ima 7000 vrsta jestivih samoniklih biljaka, a mi koristimo svega 50, upozorio je chef Marin Medak, koji je udružio snage sa chefom Dinom Galvagnom i pripremio večeru za pamćenje u zagrebačkom restoranu RougeMarin na temu nepravedno zanemarenih namirnica iz prirode.
Misija šest slasnih i kreativnih tanjura koji su stizali pred goste nije bila samo ona očigledna: nahraniti sva osjetila, nego i educirati, upozoriti na to koliko smo odvojeni od okoliša koji nas okružuje te kako je lako smetnuti s uma raskoš smočnice na dohvat ruke. U vrijeme kada zdrava hrana predstavlja luksuz dobro je podsjetiti se dostupnih namirnica koje ne štete okolišu, ljudima i novčanicima. Osim već spomenutog samoniklog bilja, naglasak večere u RougeMarinu je bio i na invazivnim vrstama: plavom raku i vepru.
"Invazivne vrste, plavog raka i vepra koristili smo u jelima kako bismo naglasili kako je plavi rak došao u Jadran prije 22 godine. Nažalost, jako se proširio i tamani svu populaciju na ušću rijeke Neretve, kao i na ostalim ušćima. Širi se nevjerojatnom brzinom, ogroman je štetočina, uništava mreže i razmnožava se tijekom čitave godine.
No, jako je ukusan - u Baltimoru i ostalim dijelovima istočne Amerike ga jedu u velikim količinama i mislim da ćemo ga i mi uvesti kao deliciju jer želimo da se nađe na jelovnicima“, objašnjava chef Medak i dodaje kako je i vepar invazivna vrsta, ali i najodrživiji izvor proteina i mesa. Vepar se prasi godišnje tri puta, šireći se se velikom brzinom i utječe na okoliš u kojem se nalazi.
"Popularno je reći: „gdje vepar dođe i medvjed pobjegne“. Toliko o tome tko je vladar šume“, dodaje Medak.
Dva vrhunska chefa, odlučila su se za ovakav koncept večere kako bi osvijestili razloge za uključivanje samoniklog bilja i invazivnih vrsta na jelovnike, počeli ih prakticirati i pritom doprinosili smanjivanju ugljičnog otiska.
U šest jela našla se lepeza najrazličitijeg samoniklog bilja: od popularnog srijemuša (medvjeđi luk), koprive, šparoge, maslačka i ljutike do dvornika, bljušta, troskota, divljeg luka, izdanaka kupusa, cvijeta raštike, kostriša, tušta…
Gosti su se i sami uvjerili kako se odlično nadopunjuju okusi divljih šparoga s medvjeđim lukom, maslačkom i ljutikom s jajima. Hvalili su hrskavi čips od raštike u kombinaciji s raviolom punjenim veprom. Znatiželjno komentirali hladnu, osvježavajuću salatu od plavog raka koja je na stol došla u zaigranoj kombinaciji, s ljušturom što privlači poglede i dodire. Prisjećali se okusa djetinjstva žlicom grabeći neobični desert koji je iz zagrljaja zaborava otrgnula slagalica gruša, limuna i prosa.
Dobro promišljena jela uigranog kulinarskog dvojca ispričala su nježnu priču o povratku prirodi kroz okuse, mirise i teksture, gozbi koja je dokazala da se hrani treba posvetiti jer nam tako pruža puno više od prolaznog zadovoljstva ili banalnog goriva.
Vodič kroz čudesne svjetlosne atrakcije: Što vidjeti na Festivalu svjetla u Zagrebu
