Galerija
Svake se godine u glavnom gradu Japana, Tokiju, održava smotra na kojoj lokalni vatrogasci pokazuju svoje umijeće, spremnost i spretnost. No među suvremenom opremom i vježbama koje pokazuju postupanje u realnim situacijama požara i tehničkog spašavanja, pažnju svakako privlači drevna vještina koja se i danas njeguje – barem za pokazne vježbe.
Nekada davno, naime, japanski su vatrogasci trebali vladati vještinom uspinjanja na bambusove ljestve, ali pokazivanje spretnosti nije time završavalo nego bi – kao da samo penjanje nije dovoljno- na vrhu trebali biti dovoljno sigurni da balansiraju i pokažu nekoliko "figura" i pravu akrobatsku spretnost.
Sredinom 17. stoljeća Tokio se zvao Edo i bio je sasvim novi grad. Naime, šogun je premjestio svoje sjedište iz stare prijestolnice Kyota u tada selo Edo prije samo 50 godina. Grad je počeo nekontrolirano rasti i širiti se, a kuće i krovovi bili su od drva i slame… što će postati važno kada se vatra krene širiti.
Veliki požar i velika pouka
Godine 1657. izbio je jedan od najrazornijih požara nakon kojega će se o sigurnosti i urbanizmu početi razmišljati na sasvim drugi način. Nazivaju ga "Velikim požarom" jer je puna tri dana gutao sve što mu se našlo na putu, a grad koji je tada imao oko 400 tisuća stanovnika izgubio je barem četvrtinu svojih žitelja. Pričalo se da je u rijeci Kandi bilo toliko leševa da je se činilo da je presušila i da uopće nema vode.
Edo u to vrijeme nije imao organiziranu vatrogasnu postrojbu, tek nekoliko osposobljenih ekipa koje su čuvale moćnike i njihovu imovinu, ali ni one se nisu mogle boriti s ovom stihijom. Nakon požara stvari su se promijenile. Šogun uspostavio vatrogasna redarstva i organizirao stalne patrole iz čega se razvilo organizirano vatrogastvo.
Nakon 1657. isušena su i nastanjena dotad močvarna područja kako bi se smanjila prenapučenost, a izgrađen je i most koji je nove četvrti povezivao s ostatkom grada. Bio je to Ryogokubashi, koji je ubrzo postao najveći most u Edu, a područje u podnožju mosta je očišćeno je i postalo je prvi preventivni protupožarni pojas.
Vatrogasna smotra održava se u Tokiju od 1659. godine, a nakon tristo pedeset godina i uza sva čuda moderne opreme, vatrogasnih vozila i helikoptera, najveće oduševljenje i dalje izazivaju čanovi tradicionalne vatrogasne skupine i njihov nastup na vrhu bambusovih ljestvi koji okupljeni gledaju otvorenih usta.
