Berberi (poznati i pod imenom Amazigh) skupni su naziv za plemena sjeverne Afrike, čijih pripadnika ima oko 70 milijuna. Kroz povijest su živjeli beduinskim tj. nomadskim načinom života i bavili su se uzgojem ovaca i koza te ručnom izradom alata. Selili su se starim karavanskim putevima i živjeli pod krovovima od kozje dlake. Prozvali su se slobodnim ljudima.
Jedan od genijalnih berberskih izuma je igoudar ili stoljećima stara banka usred surove prirode u kojoj su se čuvale vrijedne stvari, dokumenti i hrana. Ti trezori, ili skladišta koje su Berberi gradili kako bi sačuvali svoje bogatstvo i danas izazivaju divljenje načinom na koji su osmišljena.
Za izgradnju drevnih banki u prirodi koristili su se kamen, opeka i palmino drvo, a kako izgledaju, možete vidjeti i danas, osobito u regiji Souss-Massa. Skladišta za dragocjenosti nastala su u 15. stoljeću, kada su nomadi polako odustajali od lutajućeg načina života i počeli usvajati poljoprivredu te osnivati stalne pustinjske ispostave.
Berberska spremišta povjesničari smatraju jednim od najstarijih bankarskih sustava na svijetu, a osim za pohranu stvari, služili su i kao trgovine i mjesta okupljanja te skloništa u slučaju opasnosti. Ondje su zajednice čuvale svoje blago, poput žitarica, oraha, ulja i datulja, ali i tepihe, srebrni nakit i pravne dokumente lokalnih obitelji.
Drevne banke se nisu slučajno gradile kraj planina; takav se položaj pažljivo odabrao kako bi se osigurala zaštita od neprijatelja ili pljačkaša. Svako pleme doprinosilo bi višak dobara – bilo hrane, odjeće ili drugih potrepština – koji bi se zatim ponovno podijelile, ovisno o potrebama svake obitelji. Svaka uplata bila je praćena obaveznim donacijama žitarica, čime se sprečavao rizik od gladi. Plemena su imala i posebne stražare (amini) koji su čuvali spremišta danju i noću, kao i bili odgovorni za rješavanje sporova i provođenje zakona.
Na krovu grada: Skriveni vinograd usred metropole kakav nećete naći nigdje na svijetu
