Galerija
Bračani Ranko Dragičević i Davor Večaj nedavno su se vratili iz velike (i visoke) avanture. Njihov uspon na najviši vrh Sjeverne Amerike – Denali, poznat kao jedan od tehnički najzahtjevnijih, nije bio samo ispitivanje vlastitih granica, iskušavanje izdržljivosti i snage ili ostvarenje planinarskog sna.
Njihova ekstremna ekspedicija praćena je, naime, humanitarnom akcijom Srcem kroz planine, čiji je cilj prikupljanje sredstava za Dom zdravlja u Supetru na Braču kako bi se olakšao život onima koji žive u - ekstremnim uvjetima, kako sigurno u 21. stoljeću možemo nazvati život bez dostupne kvalitetne zdravstvene skrbi.
Do sada je prikupljeno nešto više od polovice iznosa za potrebnu medicinsku opremu, a iako su se momci vratili, akcija još uvijek traje. Svatko može postati dio ove inspirativne priče donacijom na račun koji je otvoren u svrhu humanitarne akcije "Srcem kroz planine" pri Društvu Crvenog križa Brač, Petra Jakšića 11, 21400 Supetar, OIB: 22045187327, Zagrebačka banka d.d., IBAN: HR1023600001503603495.
Kako je ova lijepa inicijativa nastala, kako je protekao sam uspon te kako i vi možete biti dio ove humanitarne priče, ispričao nam je Ranko Dragičević.
Uspon na Denali nije prva akcija Srcem kroz planine… Kako je sve počelo?
Sve je započelo spoznajom da moje planinarske ekspedicije zahtijevaju vrijeme, trud i predanost, ali i privlače pažnju javnosti. U tom sam prepoznao priliku da tu pažnju usmjerim prema višem cilju – pomoći onima kojima je to najpotrebnije.
Uspon na Denali u sklopu humanitarne akcije "Srcem kroz planine" moja je druga velika ekspedicija s humanitarnim ciljem, na kojoj mi se pridružio prijatelj Davor Večaj. Ime akcije inspirirano je istoimenom knjigom koju sam napisao nakon prve inicijative "1100 kilometara za 1100 terapija". Zajedno s Danielom Lončarom, također strastvenim planinarom, 2021. sam prehodao cijelu rutu Via Adriatica, koja se proteže od rta Kamenjak u Istri do rta Oštra na krajnjem jugu Hrvatske.
Cilj nam je bio prikupiti sredstva za Udrugu roditelja djece s teškoćama u razvoju "Brački pupoljci". Ponosni smo što smo, uz ostvareni financijski cilj za nastavak rada Udruge, pridonijeli i izmjeni Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu, čime smo trajno olakšali pristup terapijama djeci s otoka koja moraju putovati na kopno.
Kako se iskristalizirao (humanitarni) cilj ove ekspedicije?
Promišljao sam o tome kome bi pomoć najviše značila, a da istovremeno ima značajan utjecaj na svakodnevni život otočana. U fokusu mi je bila ustanova od javnog značaja, ona koja ne skrbi samo o pojedincima već o cijeloj zajednici. Razmišljajući na taj način, brzo se iskristalizirao odgovor – Dom zdravlja Supetar.
Riječ je o instituciji koja svakodnevno pruža ključne zdravstvene usluge velikom broju ljudi na otoku, često u izazovnim uvjetima zbog udaljenosti i ograničene dostupnosti resursa. Nakon razgovora s voditeljem ispostave, koji mi je dodatno približio njihove potrebe i izazove s kojima se suočavaju, postalo mi je jasno da bi upravo tu pomoć imala najkonkretniji i najdugoročniji učinak. Bio je to trenutak u kojem se dobra namjera pretočila u jasnu i izvedivu ideju.
Tako da je ova humanitarna akcija odgovor na konkretne potrebe bračkog zdravstva: to su dizalica za teško pokretne osobe, EKG uređaj za pedijatriju i prijeko potrebna oprema za stacionar.
Kako ljudi prihvaćaju akciju? Koliko je novca skupljeno i do kada se može uplatiti?
Brač je mala zajednica, ali upravo u tome leži njegova snaga. Glas se ovdje brzo širi i od samih početaka naše ekspedicije osjećali smo podršku sa svih strana. Ljudi su nas pratili na društvenim mrežama, slali poruke, videozapise, riječi ohrabrenja. Možemo se penjati na najviše vrhove svijeta, ali prava vrijednost humanitarne akcije leži u angažmanu zajednice.
Naš je konkretan cilj prikupiti 25 tisuća eura kako bismo osigurali ključnu medicinsku opremu za Dom zdravlja Supetar. Trenutačno smo na pola puta. Prikupili smo oko 13 tisuća eura, a akcija traje još do subote. Vjerujemo da ćemo, uz pomoć ljudi velikog srca, uspjeti ostvariti ovaj cilj i zajednički unaprijediti kvalitetu zdravstvene skrbi na našem otoku.
Što znači Denali u alpinističkom svijetu?
Već sama pomisao na osvajanje najvišeg vrha nekog kontinenta u planinarskom svijetu izaziva neopisiv osjećaj uzbuđenja. No u sklopu poznatog izazova "Seven Summits", koji obuhvaća uspon na najviše vrhove svih sedam kontinenata, Denali zauzima posebno mjesto.
Premda postoje i tehnički zahtjevniji vrhovi, Denali je na glasu kao jedan od najizoliranijih, najnepristupačnijih i najhladnijih planinskih masiva na planetu. Njegova visina od 6190 metara u kombinaciji s geografskom širinom, ekstremnim temperaturama i izrazito složenom logistikom čini ga najizazovnijim vrhom nakon Everesta.
Primjerice, tijekom našeg uspona temperature su se spuštale i do -37 stupnjeva, dok smo na leđima i u sanjkama nosili po 60 kilograma opreme. Jednostavno, na sebi nosiš i vučeš sve što je potrebno za preživljavanje u potpunoj izolaciji. Na toj visini nema mobilnog signala, nema vanjske pomoći ni kontakta s bližnjima.
Zato Denali nije samo test fizičke spremnosti već i mentalne snage, strpljenja i otpornosti. Uspjeh na toj planini zahtijeva temeljite pripreme, duboko razumijevanje vlastitih granica i sposobnost donošenja mirnih odluka u uvjetima potpune neizvjesnosti.
Što znači Vama osobno?
Ovaj uspon za mene ima duboko osobno značenje. Do sada je to bio moj najviši i najzahtjevniji pothvat, fizički i mentalno. Osjećam da je moje iskustvo, kao planinara i kao čovjeka, naraslo za nekoliko razina. Tijekom ekspedicije suočili smo se s nizom opasnih i zahtjevnih situacija, što je na ovakvoj planini i očekivano.
No iz svake smo izašli otporniji, mudriji i povezaniji – ne samo sa samima sobom nego i međusobno. Prijateljstvo i penjačko partnerstvo koje smo gradili tijekom priprema u ovim je uvjetima dobilo novu dimenziju.
Kako su tekle pripreme, što je bilo najizazovnije, što je sve trebalo predvidjeti?
Pripreme za ovakvu ekspediciju podosta su zahtjevne. Ne podrazumijevaju samo fizičku kondiciju, već i vrijeme, kontinuirana odricanja i značajna financijska ulaganja. No jednako su važne i psihičke pripreme. Ne ideš na izlet ili turističku avanturu. Ideš u nepredvidivo, ekstremno okruženje, gdje pogrešan korak može imati ozbiljne posljedice. Svaka odluka nosi težinu, a sigurnost ovisi o tvojoj koncentraciji, iskustvu i spremnosti da reagiraš mirno pod pritiskom.
Zbog toga bih rekao da ekspedicija ne počinje samim polaskom, nego mjesecima ranije. U mom slučaju, šest mjeseci prije samog odlaska bio sam pod strukturiranim režimom i u fokusu. Taj period priprema možda se ne vidi izvana, ali omogućuje siguran povratak kući.
Osim toga, trebalo je predvidjeti što bi nam sve moglo zatrebati na mjestu na kojem je to nemoguće nabaviti. Počevši od osobne opreme, skupne opreme do običnih lijekova i dodataka prehrani za kojima tijelo vapi na takvom mjestu.
Kako je prošao sam uspon?
Uspon je protekao vrlo uspješno. Uspjeli smo se relativno brzo popeti. Od trenutka iskrcaja iz aviona do samog vrha prošlo je svega devet dana, dok je povratak trajao četiri dana. Tijela su se dobro prilagodila visini i aklimatizirala, što je od ključne važnosti za siguran uspon. Iako smo se susreli s nekoliko manjih zdravstvenih izazova, oni nisu ozbiljnije ugrozili naš napredak. Sveukupno, ekspedicija je prošla glatko, jako smo zadovoljni i ponosni.
Koliko ste ostali na vrhu?
Zahvaljujući povoljnim vremenskim uvjetima, imali smo privilegiju provesti gotovo sat vremena na vrhu. To je prava rijetkost na ovakvim visinama, gdje hladnoća i vjetar ne dopuštaju dulje zadržavanje.
Emocije su tada snažno izbijale na površinu. Prvo nas je obuzela neka praznina, tišina koja prati ostvarenje velikog cilja, zatim je uslijedilo kolektivno olakšanje i suze. Tek smo u tom trenutku shvatili koliko je ovo putovanje značilo za svakog od nas. Ipak, brzo nas je spustila svijest da smo tek na polovici puta jer nas je još čekao povratak, koji često zna biti jednako zahtjevan kao i uspon.
Kakvi su Vaši dojmovi sada, s odmakom?
Sada s odmakom mogu reći da sam ponosan na uspjeh, da mi je srce ispunjeno i zahvalno što sam doma došao živ i zdrav. Nadamo se i uspješnom kraju humanitarne akcije kako bismo do kraja bili zadovoljni.
Planirate li već sljedeću ekspediciju? Ili imate već neki novi plemeniti cilj – koji bi trebalo popratiti ekspedicijom?
Za sada nemam konkretne planove za nove ekspedicije. Razmišljam o tome da ovu dosadašnju akciju dodatno oplemenim kroz priču, predavanje ili film koji bi prenio iskustva i poruke s terena.
A ako se u budućnosti pojave nove avanture, svakako ću se potruditi da one budu usmjerene prema višem cilju, odnosno da doprinesu nekoj humanitarnoj ili društvenoj svrsi.
Tragovima dinosaura po Hrvatskoj: 24 mjesta gdje je nekoć tlo drhtalo pod "strašnim gušterima"