Sami, jedini autohtoni skandinavski narod, često se smatraju prvim skijašima. Ne govorimo ovdje o rekreativnom spuštanju niz zabijeljena brda, nego o probijanju kroz vrlo teške svakodnevne životne uvjete i prilagodbi čovjeka zimama na sjeveru. Samima skije nisu bile samo prijevozno sredstvo, neko i pomoć pri kretanju – i lovu - u zaleđenim močvarama.
Od pećinskih zidova
No ljudi skijaju mnogo, mnogo duže nego što Sami uopće postoje. Skijanje je bilo prapovijesni "sport", a zasad najstarije skije, pronađene u Rusiji, datiraju u vrijeme od oko osam tisuća godina prije Krista. Drevne skije ili ono što je od njih ostalo, stare 1000 do 3500 godina, pronađene su u mnogim područjima europskoga Sjevera, u Švedskoj, Norveškoj i Finskoj, a u nordijskoj je mitologija poznata i božica šuma, lova i skijanja – Skadi, po kojoj je navodno i čitav europski sjever dobio ime.
Prve skije bile su kratke i široke, pa zato više podsjećaju na današnje krplje. Skijanje naravno nije bio način kretanja samo u Europi, već su svi narodi koji su dio godine živjeli sa snijegom razvili način kretanja po njemu, pa tako primjerice postoje i vrlo rani dokazi skijanja u Kini, u doba dinastije Han, nekih 200 godina prije naše ere.
Poznato je i da su Vikinzi u srednjem vijeku koristili skije, a u vrlo primitivnoj izvedbi (u odnosu na današnje sportske skije) još se uvijek mogu sresti u ruralnim područjima Rusije i skandinavskih zemalja. Ali skijanje seže još dalje u prošlost i od svake dosad spomenute godine. Naime, 1960-ih godina, arheolog Grigorij Burov u arktičkom je pojasu otkrio, uz fragmente predmeta sličnih skijama, i špiljske crteže koji sugeriraju da je čovjek već koristio skije tijekom posljednjeg ledenog doba u razdoblju paleolitika. Taj prvi skijaš bio je pračovjek – kromanjonac.
Skijanje je od srednjeg vijeka na ovamo bilo dijelom obavezne vojne obuke u onim krajevima gdje je za to postojala potreba. Povijest je zapisala da su Norvežani prije bitke za Oslo 1200. izviđali na skijama, skijaške trupe korištene su i u Švedskoj u 15. stoljeću, a od 15. do 17. stoljeća na skijama se ratovalo u Finskoj, Norveškoj, Rusiji, Poljskoj i Švedskoj. Vojno skijanje nastavilo se i u 20. stoljeću, tako da se dio bitaka u oba svjetska rada odigrao i na skijama.
... do statusnog simbola
Početkom 19. stoljeća u Norveškoj su se ljudi počeli rekreativno baviti skijanjem. Bolja oprema, a prije svega bolji i čvršći vezovi, omogućili su i razvoj nove discipline – alpskoga skijanja ili spusta, koje je bilo uzbudljivije od nordijskoga skijanja koje se najčešće svodilo na – hodanje po snijegu. Nakon transgrenlandske ekspedicije na skijama (1888.–1889.) Fridtjofa Nansena, za skijanje kao sport bilo je sve više interesa.
Prva mondena skijališta počinju se otvarati početkom dvadesetog stoljeća, kao La Clusaz, Val d'Isere i Chamoix u kojem su 1924. i održane prve Zimske olimpijske igre s nordijskim skijanjem. Alpsko (spust) skijanje prvi se put moglo pratiti na Olimpijskim igrama 1936. godine, nakon što su 1930. nordijske skijaške zemlje Norveška, Švedska i Finska konačno su povukle svoj veto i dopustile da alpska natjecanja budu u potpunosti odobrena od strane međunarodnog upravljačkog tijela -Fédération Internationale de Ski (FIS).
Ubrzo su se počela otvarati i skijališta u Sjevernoj Americi, a u Sun Valleyu je 1936. godine puštena u rad i prva sedežnica na svijetu, nakon čega se skijanje nezaustavljivo širi i u Australiju, Novi Zeland, Čile, Argentinu i Japan. Televizijsko praćenje skijaških događaja još je više doprinijelo popularnosti skijanja, a sa osjetno lakšom i kvalitetnijom opremom koja je postala široko dostupna od 1960-ih godina, čitav se svijet oduševljeno počeo rekreirati na ovaj način – i nije prestao.
Najpoznatija skijališta na svijetu: 10 mjesta koja skijaši i ljubitelji zimskih radosti obožavaju
