1. Prenoćite u domu ozloglašenog Pabla Escobara

Casa Malca u meksičkom gradu Tulumu nekadašnji je dom zloglasnog kriminalca Pabla Escobara. Ovo monumentalno zdanje bilo je u njegovu posjedu sve do smrti 1993. godine, a nakon toga bilo je zapušteno, kao i brojna druga imanja koja su bila u vlasništvu tog Kolumbijca.

Prodavač umjetnina Lio Malca kupio je posjed 2012. godine i renovirao ga u luksuzni hotel s pet zvjezdica i 24 sobe, koje su ukrašene osebujnim slikama, kipovima i namještajem iz njegove privatne kolekcije.

Malca je u međuvremenu uz imanje izgradio i drvene kućice s novih 18 soba, koje imaju spektakularan pogled na more. Hotel ima svoju kuhinju koja sprema jela za goste temeljena na lokalno ulovljenim i uzgojenim proizvodima. Smješten je na jednom od najpitoresknijih mjesta na svijetu, a gosti izlaze direktno na pješčanu plažu okruženu palminim stablima, koja pružaju hlad od užarenih meksičkih temperatura.

U Casa Malci možete prenoćiti po cijeni od 3200 kuna po osobi.

2. Pleme koje trči danima po liticama u sandalama i nije sposobno za laž 

U planinama Sierra Madre u sjeverozapadnom Meksiku žive najbolji ultramaratonci svijeta. Pleme Tarahumara, koje samo sebe naziva Raramuri (ljudi koji trče, odnosno ljudi laganih nogu), "prekrstili" su osvajači koji nisu razumjeli njihov jezik.

Njihova filozofija i način života oduvijek se isprepliću s trčanjem. Za te supertrkače koji žive u izolaciji ostatak svijeta je doznao tek nedavno, nakon početka devedesetih godina i trke Leadville Trail 100.

Tada se pleme obučeno u nošnje i haljine u sandalama pridružilo ultramaratoncima u brendiranim tenisicama. Pleme se nije snašlo i odustalo je od utrke, ali iduće je godine pokazalo vještinu osvojivši brojne nagrade. Snagu im daju i chia sjemenke, koje miješaju sa šećerom i limetom.

Navodno su pripadnici plemena nesposobni za prevare i izmišljanje, što je i potvrdio jedan od istraživača koji je išao toliko daleko da je izjavio kako je njihov mozak građen tako da Tarahumare nisu sposobne izreći laž.

Danas im život zagorčavaju oni koji krče šume na obroncima Sierra Madre, kao i karteli, koji ih iskorištavaju kao jeftinu radnu snagu.

3. Tradicije koje se nikad ne preskaču 

Doček Nove godine

Doček Nove godine u Meksiku sličan je slavlju u drugim dijelovima svijeta. Međutim, mogu se pronaći neke jedinstvene tradicije koje meksičku proslavu izdvajaju od ostalih. Tradicionalna meksička blagdanska hrana, kao što su bacalao, pozole, tamales i ponche, često se poslužuje na novogodišnjim zabavama, a prije ponoći kuće se temeljito čiste, kućni ljubimci kupaju i automobili peru, što simbolizira obnovu i plan za čistu budućnost.

Dan nezavisnosti

Ovaj dan predstavlja izvor ogromnog ponosa za meksički narod i simbolizira teško vođen rat protiv Španjolske za stjecanje njihove neovisnosti. Proslava počinje na kraju dana, 15. rujna, kada se ljudi okupljaju na općinskim trgovima diljem zemlje kako bi ponovili "El Grito", tradicionalni poklič za revoluciju u ponoć, koji je započeo s ocem Hidalgom, ocem revolucije. Ostatak tog dana ispunjen je feštama, vatrometima i paradama, a ljudi nose odjeću crvene, zelene i bijele boje, boja meksičke zastave.

Dan marijačija

Sveta Ceciija je zaštitnica glazbenika, a svake se godine 22. studenoga obilježava Dan svete Cecilije, koji se češće naziva dan mariačija. Glazbenici iz cijelog Meksika slave ovaj dan. U Mexico Cityju marijači bendovi i drugi glazbenici okupljaju se na trgu Mariachi, Plaza Garibaldi, i sviraju zajedno dok hodaju u procesiji do bazilike Gospe od Guadalupe, u kojoj se održava misa u čast svete Cecilije. Mexico City domaćin je najveće fešte u Meksiku na ovaj dan, pune glazbe, plesa i pića, a fešta se u manjem obimu održava i u drugim gradovima.

Dan djeteta

Ovaj dan u Meksiku obilježava se 30. travnja. Tada djeca diljem Meksika dobivaju darove od roditelja i slatkiše od svojih profesora. Umjesto nastave, škole organiziraju velike fešte s piñatama, igrama i plesom za učenike. Ljudi djeci dijele slatkiše i male igračke u trgovačkim centrima, na tržnicama te na ulici. Posebni događaji odvijaju se diljem Meksika, proslave znaju potrajati i više dana, no ovo je glavni dan slavlja.

4. Otok lutaka kao idealna kulisa za pravi horor-film 

U Xochimilco, jedan od 15 okruga glavnoga grada Meksika, gomila turista svake godine dolazi vidjeti kanale i umjetne otoke do kojih plove raznobojnim gondolama. Ti su kanali su jedini ostaci nekadašnjeg Astečkog jezera u Meksičkoj dolini. I samo ime okruga daje naslutiti da se radi o posebnom mjestu jer prevedeno s jezika nahualt sugerira da se radi o plutajućim poljima cvijeća.

Na Otoku lutaka (Isla de la Munecas) posjetitelje čeka uznemirujući prizor. Na stotine prljavih, zapuštenih i oštećenih lutaka povješanih po drveću služe kao podsjetnik na tužnu sudbinu djevojčice koja se utopila prije više od 50 godina. Pronašao ju je muškarac Julian Santana, za kojeg mnogi smatraju da je nakon tog događaja poludio i nastavio sa spašavanjem – lutaka, a ne djece.

Kad bi vidio lutku koja plovi kanalom, izvadio bi je iz vode i objesio na drvo. Navodno je na taj način htio zaštititi otok od prokletstva. Spašavanje lutaka s vremenom je postala Julianova opsesija, pa ih je i tražio u smeću ili kupovao.

Život je izgubio 2001. godine, kada se i sam utopio u kanalu, baš kao i djevojčica čija ga je smrt progonila otkad ju je pronašao.

O otoku i lutkama brine se njegova obitelj, koja je prepoznala to mjesto kao turističku atrakciju. Otkako se Julian utopio, počele su kružiti zastrašujuće priče kako su se lutke pobunile i odvukle ga u vodu te kako ga je duh pokojne djevojčice progonio sve dok i on nije završio u kanalu.

5. Tko se poljubi u ovoj ulici imat će 15 godina sreće

Očaravajući meksički gradić Guanajuato, osim slatkih popločenih ulica i zgrada iz kolonijalnog vremena, poznat je po još nečemu - Aleji poljubaca.

Kao što samo ime kaže, ovdje mladi, ali i stari parovi dolaze i čekaju u redu kako bi se poljubili i tako "kupili" 15 godina sreće. Par se za tu sreću mora poljubiti na trećoj stepenici stubišta uske uličice.

Prema legendi, u ovoj su ulici nekoć davno živjeli Ana i Carlos. Ana je bila bogata Španjolka koja je živjela na lijevoj strani ulice, a odmah preko puta bio je Carlos, siromašni rudar. Njihovi balkoni gotovo da su se dodirivali i razvila se ljubav. Jedne večeri Anin otac uhvatio je mladi par kako se ljubi preko uskog prolaza između dvaju balkona.

Otac je ljutito Anu upozorio da će je ubiti ako se to ponovi. Iduće večeri par se opet poljubio, Anin otac opet ih je uhvatio i zario bodež u srce svoje kćeri. Prema nekim pričama, Carlos je skočio da je spasi, ali umjesto toga sletio je na pločnik, na treću stepenicu i slomio vrat.

Danas, prema pričama, Carlosov duh tamo se zadržava i pazi na ljubavnike koji žele da njihova romansa potraje. Ako se poljube na trećoj stepenici, imat će 15 godina sreće, a ako je preskoče, sedam godina nesreće.

Dok ne otputujemo do Meksika i uvjerimo se u mističnost ove zemlje, o kojoj zasad možemo samo čitati i maštati, zahvaljujući  Lidlovu tjednu okusa Meksika od 11. do 14. kolovoza svoj dom možemo ispuniti mirisima raznih začina i delicija po kojima je ova zemlja čuda poznata. 

Sadržaj je napravljen u produkciji Nova Studija, native tima Nove TV, u suradnji s partnerom Lidl po najvišim profesionalnim standardima.