Kada su Britanci za vrijeme Drugog svjetskog rata bombardirali Berlin u listopadu 1940. godine, Hitler je shvatio kako će obranu od zračnih napada morati podići na viši nivo. Tada je rođena ideja o gradnji tzv. flak tornjeva.

Masivne betonske kule, tj. flak tornjevi, štitili su Njemačku od savezničkih zračnih napada u Drugom svjetskom ratu. Bili su visoki između 45 i 70 metara, a zidovi su bili debeli nešto više od tri metra. Mogli su zbrinuti oko 15.000 ljudi u slučaju zračnog napada i u sebi su imali opremljene bolnice.

Izgrađeno je osam "glavnih" tornjeva - tri u Berlinu, dva u Hamburgu i tri u Beču, a u Frankfurtu i Stuttgartu mogle su se naći skromnije verzije. Koliko je bio osobno zainteresiran za njihovu gradnju, svjedoči i činjenica da je sam Hitler pokušao izraditi nacrte za neke od njih.

Kada "nazi party" projekt postane samo "party" projekt

Premda ih je polovica srušena nakon rata, i danas se ova zastrašujuća brutalistička zdanja mogu pronaći na teritorijima koje je svojedobno osvojila nacistička Njemačka. Neki se koriste kao noćni klubovi ili mjesta hortikulturnog eksperimentiranja.

Primjerice, u Berlinu ćete pronaći dio nekadašnjeg tornja Flakturm III. Hamburški Flakturm IV. donedavno je bio noćni klub, a danas se radi na tome da postane luksuzni hotel. A možda najatraktivniji je upravo bečki Flakturm V., u kojem je od 1957. godine smješten javni akvarij Haus des Meeres (Kuća mora).