Međunarodni Dan planeta Zemlje na cijeloj se zemaljskoj kugli, u gotovo svim državama svijeta sada obilježava istoga dana: 22. travnja. A sve je počelo prije pedesetak godina u SAD-u kad su organizirane masovne demonstracije za zaštitu okoliša. U njima je sudjelovalo čak 20 milijuna ljudi koji su digli svoj glas protiv onečišćenja planeta. Otad se u svijetu uporno upozorava na opasnost koja prijeti Zemlji zbog onečišćenja i zatopljenja te klimatskih promjena. Jedini dom koji imamo trebali bismo čuvati svim snagama, a osim kao poticaj za to, Dan Zemlje neka posluži i kao motivacija za učenje o zanimljivostima kojima vrvi naš čudesni planet.
Divovski otok smeća
Veliki tihooceanski otok smeća je velika nakupina smeća – ponajviše plastičnog otpada – koja pluta središnjim dijelom Tihog oceana. Jezivi prizor pokriva više od 1,6 milijuna četvornih kilometara oceana na području između Kalifornije i Havaja, a obuhvaća više od 79.000 tona odbačene plastike.
Najskuplja stvar na svijetu
Najskuplja stvar na svijetu nije nikakav bijesni automobil ili kuća s bezbroj prostorija, nego svemirska stanica. Međunarodna svemirska postaja (ISS) najskuplji je projekat u povijesti čovječanstva, u koji je uloženo više od 150 milijardi dolara.
Izgradnja je počela 1998. godine, a kao službeni datum početka rada računa se 2. studenoga 2000. kada je na nju stigla rusko-američka posada. Od tada je ISS neprekidno nastanjen. Vremešna postaja trebala bi se ugasiti početkom tridesetih godina, kada je NASA planira otpisati.
Opasniji od bombi
Meteoriti, kameni ili željezni komadi svemirskih tijela koji putuju Sunčevim sustavom mogu biti opasniji od bombi: kad udare o u Zemljinu površinu mogu stvarati kratere i oblake prašine te izazvati katastrofalne klimatske promjene Srećom, većina ih padne na Zemlju bez štete kao prašina ili kamenčići. Čak 100 tona minijaturnih meteorita ulazi u zemljinu atmosferu svaki dan.
Za Hrvatsku je najznačajniji meteorit koji je 1751. pao kraj Hrašćine u Hrvatskom zagorju. Hrašćinski meteorit teži 39 kilograma i dio je najveće zbirke svjetskih meteorita u Prirodoslovnom muzeja u Beču. Navodno su dio meteorita Hrašćinjani odlomili i preradili u čavle.
Što se vidi iz svemira?
Jeste li čuli da se Kineski zid može golim okom vidjeti iz svemira? Vjerojatno jeste, ali radi se o običnom mitu. Građevina je bez sumnje čudesna, ali ipak je previše uska i okolna priroda ju predobro skriva da bi se mogla uočiti bez pomagala iz svemira. Iako se slavni zid ne vidi, onečišćenje zraka iznad Kine se jasno prepoznaje.
Vrući rekord
U rujna 2012. Svjetska meteorološka organizacija diskvalificirala je dotadašnju rekord za najvišu zabilježenu temperaturu – i to točno 90 godina nakon što je postavljen u bu Libiji, kada se temperatura popela na suludih 58°C. Službeni rekorder postala je Kalifornija, gdje je najviša zabilježena temperatura iznosila 56,7°C, a izmjerena je 10. srpnja 1913. u Dolini smrti. Mjesto Arica u čileanskoj pustinji Atacama smatra se najsušim mjestom na našem planetu, jer se 1 milimetar padalina može izmjeriti svakih pet do dvadeset godina.
Zašto uragani imaju imena?
Iako ga uvijek vidimo, tornado je zapravo nevidljiv. Ono što mi vidimo su smeće, prašina i zemlja koja se nalazi u vrtlogu te tako samoj pojavi daje vidljiv oblik. Uragani, koji se još nazivaju ciklonima i tajfunima, nastaju nad oceanima u tropskim predjelima, kada zbog velikog isparavanja morske vode dolazi do naglog pada tlaka zraka. Za razliku od tornada, uragan je puno veći i traje dulje – nekad čak i danima. Tornado traje od nekoliko sekunda do jednoga sata. I dok uragani nastaju nad vodenom površinom, tornado obično nastaje na kopnu prilikom susreta hladnog i toplog zraka.
Uragani su jedine vremenske nepogode koje dobivaju imena kako bi ih se lakše razlikovalo i pratilo. Sve do ranih 1950-ih tropske oluje i uragani pratili su se po godinama i redoslijedu kojim su se pojavljivali, ali stručnjaci su s vremenom zaključili da je korištenje kratkih i lako pamtljivih imena najjednostavnije. Osim toga, tako su i smanjili zabune u slučajevima kada se više oluja pojavilo u isto vrijeme.
Volutus (Foto: Shutterstock)
Nebeska savijača
Mislite kako su oblaci lagani kao perce? U krivu ste. Oblaci mogu težiti i do 500 tona, a razlog zog kojeg mogu tako bezbrižno letjeti na nebu je drugačiji tlak u visinama. Oblaka ima raznih vrsta i oblika, a jedan od zanimljivijih je roll oblak, poznat kao volutus, debeo po kilometar ili dva, a može biti dugačak čak 100 kilometara!
Ti horizontalni, valjkasti oblaci koji izgledaju kao divovske nebeske savijače stvaraju se tamo gdje se spušta hladni zrak i potiskuje topao, vlažan zrak prema gore. Pod pravim uvjetima vjetra, atmosferska turbulencija kondenzira u cjevasti oblak koji izgleda kao da kotrlja preko neba.
Dvije minute u svemiru
Svaki dan se rodi 200 tisuća ljudi, dva čovjeka umiru svake sekunde, a smatra se da će 2050. godine na Zemlji živjeti 9,2 milijarde ljudi. Nađete li se, nekim čudom, u svemiru bez ikakve zaštite nećete dobro proći – znanstvenici su izračunali da u takvom slučaju čovjek može preživjeti dvije minute.
No postoje malene životinje koje u svemiru mogu preživjeti čak deset dana. U životinjskom svijetu neka od najizdržljivijih poznatih bića su tardigradi koji se nazivaju i dugoživci, vodeni medvjedi ili mahovinasti praščići, mali organizmi koji obitavaju u vodi.
Tardigradi su poput superjunaka životinjskog svijeta – smatra se da bi čak mogle preživjeti globalne katastrofe poput udara meteora ili jakih zračenja. Na temperaturi od 151 °C izdržat će nekoliko minuta, a na −200 °C čak nekoliko dana.
Koliko ima oceana
Na Zemlji ima pet oceana, od kojih je najveći Tihi ocean. Zauzima gotovo trećinu Zemljine površine, a svoje ime može zahvaliti jednom od najpoznatijih moreplovaca - Ferdinandu Magellanu. Proteže se od Beringova mora na sjeveru do Antarktike na jugu te od Indonezije prema Kolumbiji i Peruu. Drugi je po veličini Atlantski ocean, a slijede ga Indijski ocean koji se spaja s Južnim oceanom što se smjestio oko Antarktike te Sjeverni ocean, koji okružuje sjevernu polutku Zemlje.
Ovdje ništa ne živi
Živa bića, a osobito mikroorganizmi imaju zavidnu sposobnost prilagođavanja ekstremnim uvjetima na Zemlji, ali ipak postoje surovi uvjeti s kojima gube bitku. Jedan od takvih lokaliteta, gdje ne žive niti mikroskopski sitni organizmi jer krater Dallol u Etiopiji. Nalazi se u Danakilskoj pustinji u Afarskoj depresiji, gdje se u ljetnim mjesecima temperature penju preko 50 stupnjeva.
Ta je pustinja je jedno od najtoplijih i najaktivnijih vulkanskih područja na svijetu. Vruća, slana i kisela voda koja se prostire vulkanskim kraterom punom soli i otrovnih plinova uništava i najotpornija bića.
Inženjerska čuda koja traju tisućljećima: Čudesni rimski akvadukti koji i danas izgledaju nestvarno +1