Zajedničkom pojmom "sedam svjetskih čuda" opisivale su monumentalne građevine i spomenici antičkoga svijeta.
Keopsova ili Velika piramida u Gizi (Egipat) izgrađena je oko 2560. godine prije Krista kao grobnica faraona Khufua.
Semiramidini ili babilonski viseći vrtovi (Irak) navodno su izgrađeni u Babilonu oko 600. godine prije Krista. Bili su dar kralja Nabukodonozora II. njegovoj supruzi Amytis, kako bi je podsjećali krajolik njezine domovine.
Zeusov kip u Olimpiji (Grčka) izradio je poznati kipar Fidija oko 435. godine prije Krista. Zeus je u jednoj ruci držao žezlo, a u drugoj statuu Nike, božice pobjede.
Artemidin hram u Efezu (Turska) više je puta bio dograđivan, a konačna verzija dovršena je oko 550. godine prije Krista.
Mauzolej u Halikarnasu (Turska) bio je velika grobnica koju je naručila kraljica Artemisia II. od Carie u čast svog pokojnog supruga Mauzola, po čemu se do danas velebne grobnice nazivaju mauzolejima.
Kolos s Rodosa (Grčka), brončani kip boga sunca Heliosa, podignut oko 280. godine prije Krista, stajao je na ulazu u luku u Rodosu, a brodovi su prolazili ispod njegovih nogu.
Svjetionik u Aleksandriji (Egipat) poznat je i kao Sjetionik na Farosu - otoku uz obalu Aleksandrije na kojem se nalazi. Dovršen je oko 280. godine prije Krista i bio je jedna od najviših građevina svog vremena.
Od sedam antičkih svjetskih čuda do danas je preživjela jedino Keopsova piramida u Gizi, a ostala su izgubljena u vremenu, što zbog ratova, što zbog prirodnih katastrofa, što jednostavno – zbog vjekova koji su prošli otkad su nastala. Barem njih pet. Jer za Semiramidine viseće vrtove se i ne zna jesu li doista postojali.
Ne postoji niti jedan sačuvani babilonski izvor niti ikakvi zapisi iz Nabukodonosorova vremena koji opisuju vrt. Povjesničari nisu sigurni ni u babilonsku lokaciju navodnih vrtova, a niti jesu li doista postojali. O njima su tek mnogo kasnije pisali grčki i rimski pisci, a najpoznatiji su zapisi povjesničara Strabona i Filona.
O visećim vrtovima pisalo se kao o inženjerskom čudu. Bili su kvadratnog tlocrta, dvadeset i nešto metara visoki, a činile su ih kamene platforme na koje je bila nasuta zemlja. Imali su komplicirani sustav poluga, crpki i kanala za navodnjavanje koji su vodu iz Eufrata dizali na najvišu terasu, što je omogućilo posađenim biljkama, drveću i vinovoj lozi da rastu i bujaju. Na crpkama i sustavu navodnjavanja svakodnevno je radilo po sto robova.
Međutim, usprkos brojnim arheološkim iskapanjima u Babilonu, nisu pronađeni nikakvi dokazi o postojanju visećih vrtova. Suvremeni istraživači, ne želeći odustati od ideje da su doista postojali, počeli su se baviti mišlju da jesu postojali – ali ne u Babilonu.
Znanstvenica Stephanie Dalley tvrdi da su viseći vrtovi bili izgrađeni skoro 500 kilometara dalje – u Ninivi. To bi značilo da ih je dao izgraditi kralj Sennaherib, što bi dosta promijenilo ovaj odjeljak u udžbenicima iz povijesti.
Što se tiče "lažnih" zapisa, oni povjesničare ne čude, jer je općepoznato da su stari Grci oduvijek brkali Babilonce i Asirce.
