U zemlji u kojoj se planinski turizam prihvaća s tolikim žarom da je gužva čak i na putu prema najvišoj točki na planetu, vrh na koji je zabranjeno popeti se prava je rijetkost, ali da – i to postoji u Nepalu. Machhapuchhare, u prijevodu "riblji rep", planina je visoka 6993 metra, biser u lancu Annapurne, koji broji tri od deset najviših svjetskih vrhova.
Pa ipak Machhapuchhare odnosi svoj komad slave, između ostalog zahvaljujući svojem izoliranom položaju, na kojem djeluje više no što jest. Moćna planina uzdiže se poput isprepletenih tornjeva kojima se na vrhu pridružio oštar greben, koji privlači jednako kao i simetrični vrh u obliku trokuta.
Ta moćna nepalska planina ima magnetsku privlačnost. Zaljubljenici u planine dolaze u grad Pokharu kako bi napunili baterije hipnotiziranim pogledom u jezero Phewa, u kojem se oslikava ljepota Machhapuchhare.
Pogled koji se ne zaboravlja
Ranojutarnje i kasnovečernje sunce koje baca zrake na šiljasti vrh koji se nadvio nad padinama oko jezera Begnas također je prizor za pamćenje i inspiracija mnogima. Baš kao i kadrovi "Ribljeg repa" koji pucaju sa Sarangkoea ili Astama oko doline Pokhara.
Jedan od najboljih i najbližih pogleda može se upijati u bazi manjeg vrha Mardi Himal ispod Machhapuchharee. Da biste došli do tamo, očekuje vas put od 40 kilometara i 4500 metara, a popnete li se još tisuću metara, doći ćete najbliže što možete "zabranjenom" vrhu.
Smatra se da je Djevičanski vrh, kao i sama planina, svet te da ga ne treba istraživati đonovima, nego očima. Lokalno stanovništvo svjesno je ljepote planine i potpuno se slaže s tom odlukom. Nedostižna Machhapuchhare potaknula je brojne pjesnike, književnike i slikare da zabilježe svoje impresije, a dio je i brojnih narodnih pjesama u kojima se spominje njezina veličanstvena ljepota.
Najskuplji jugoslavenski projekt: Tajna vojna baza i podzemni aerodrom koji skrivaju jedan od najvećih mitova o SFRJ-u
