Galerija
Sve što je lijepo kratko traje, pa se tako i naša toskanska avantura polako bližila kraju. Nakon jutarnjeg buđenja i uživanja u doručku s nenadmašnim pogledom, odlučili smo dan provesti u dva manja grada. Iskreno, za prvi, Vinci, teško bi se i odlučili da nam ga nije preporučila vlasnica smještaja. No, nakon što smo ga proguglali, učinio nam se sasvim zgodnim za kraći izlet.
Od smještaja smo do Vincija stigli smo za 20 – ak minuta i parkirali besplatno, u blizini starog grada. Ovdje smo odlučili po prvi put na ovom putovanju posjetili i neki muzej, jer smo vidjeli kako bi muzej Leonardino mogao biti zanimljiv i našoj najstarijoj. Naravno, muzej je posvećen onom po kome je grad najpoznatiji, jednom od najvećih umova koji su ikad živjeli – Leonardu da Vinciju. U sklopu ulaznice (10 € za odrasle, djeca gratis) dobijete ulaz za tri različita dijela muzeja (mi smo na kraju išli u dva, slikarski dio smo preskočili). U muzeju ćete vidjeti mnoge Leonardove skice (odnosno njihove replike), kao i mnoge naprave koje je zamislio i izradio (ponovno replike), kao naprimjer tkalački stan.
S obzirom da je dobar dio posvećen Leonardovom interesu za anatomiju čovjeka, naprosto je nevjerojatno da je netko tko se bavio umjetnošću, tad toliko poznavao anatomiju čovjeka, kao i da je to sve uspio vjerno nacrtati. Leonardo je stvarno bio čovjek ispred vremena, čovjek koji je itekako zadužio civilizaciju. Ipak, njegovu rodnu kuću smo preskočili, a sam Vinci je dosta zgodan, ali jako malen, i zapravo je muzej jedina prava atrakcija.
Nakon provedena dva sata u Vinciju, kucnulo je vrijeme za zadnji toskanski grad kojeg smo odlučili posjetiti na ovom putovanju, a izbor je pao na Luccu. Nažalost, time smo svjesno preskočili Firencu, ali nekako nam se učinilo da u sadašnjoj konstelaciji snaga, guranje kroz firentinsku gužvu s duplim kolicima i nije najbolja ideja. Uostalom, u Firenci bi valjalo vidjeti i Uffizi i još neke druge stvari, a s djecom bi to bila – nemoguća misija.
Luccu smo izabrali ispred Pise, s obzirom da smo imali vremena za samo jedan od ta dva grada. Uvjeren sam i da nismo pogriješili, jer Lucca ima neku umirujuću vibru i ja sam je doživio kao manju verziju Siene. Jedan od simbola je i trg Piazza dell'Anfiteatro, a riječ je o trgu u obliku elipse oko kojeg idu zgrade. Zanimljiv je kad na njemu stojite, ali tek kad pogledate sliku iz zraka, vidite koliko je impresivan. Iako je ovo valjda najturističkije mjesto, tu smo odlučili i ručati, vodeći se Google recenzijama, koje su nam i pomogle. Naime, na tom trgu nalaze se samo restorani, i dobar dio njih reklamira velikim slovima „Aperol Spritz 3 €“. I jest, ne lažu, ali svi ti restorani mahom imaju ocjenu oko 3,5 što je daleko od neke sreće.
Mi smo sjeli u Sottosotto koji je bio dupkom ispunjen (kad smo došli, konobar je rekao da ako nam se ne žuri prošećemo i dođemo za pola sata, te će nas čekati stol, što je i bilo točno). Odlična i brza posluga, te fina hrana odlikuju ovaj restoran, a na kraju obroka, počastili su nas i limoncellom na račun kuće.
Nastavili smo šetnju Luccom i došli do trgovine koja se bavi iznajmljivanjem bicikala. Naime, kompletni stari dio grada opasan je zidinama, ukupne duljine 4 kilometra. Unajmili smo najveći mogući bicikl (više je to izgledom nekakav hibrid auta i bicikla), gdje bolja i polovica i ja možemo okretati pedale, najstarija sjedi između nas, a blizanke naprijed i krenuli u pedaliranje. Mogu slobodno reći da smo uskoro postali glavna atrakcija na zidinama, jer smo uprizorili prizor koji se ne viđa često. Nagrađeni smo s toliko osmijeha, da kad bi svaki vrijedio bar 1 €, velika je šansa da bih sad uplatio godišnji na Maldivima za cijelu obitelj. Same zidine prođete za otprilike 25 minuta, tako da smo nakon prvog kruga, najstarija i ja napravili još jedan, a ostatak ekipe iskrcali i Luccu ostavili u lijepom sjećanju.
Zašto je Bologna dobar izbor i zašto je vrijedi posjetiti bez djece? Kakav je akvarij u Gardalandu? Čitajte kroz koji dan u zadnjem nastavku putopisa.
