Buffete i pečenjarnice za raju u kakvima se nekoć jelo, polako, ali sigurno istiskuju nova mjesta u kojima će vam za razumijevanje jelovnika biti potrebno ponešto znanja engleskog ili guglanja – a poželite li dobru staru pljeskavicu ili vratinu s roštilja na drveni ugljen nećete imati previše izbora.
No dobri stari duh roštiljarnica u kakve se išlo u vrijeme dok su godine započinjale jedinicom, a ne dvojkom, još uvijek čuva nekoliko mjesta u Zagrebu. Jedno od njih je Buffet K Vilimu. Smješten u obiteljskoj kući s dvorištem u Rudešu, K Vilimu je obiteljska gostionica o kojoj se priča u krugovima šmekera kao o mjestu s najboljim ražnjićima u gradu. Bacaju li u ekstazu, na blef smo odlučili provjeriti u subotu i zaključili da smo kao sav normalni svijet trebali prethodno nazvati i rezervirati.
Srećom, ulovili smo zadnji stol i primili se menija na kojem su sva glavna jela popisana na jednoj stranici – gladnome dosta. Slavne ražnjiće s tri komada u porciji platit ćete devet eura, ćevapi su euro manje, koliko i vratina, piletina i pljeskavica. Lungić punjen šunkom i sirom je 13 eura, a obični je devet. Kajmak će vas koštati euro, a lepinju nemojte tražiti jer je nema. Umjesto nje na stol će vam stići friški bijeli kruh.
"Lepinje nema, a ajvar ili kajmak donesite si sami": Kultna krčma na putu prema Samoboru u kojoj se jede kao prije 50 godina
Odlučiti se možete i za plate, poput Čekule na kojoj dolaze ražnjići, ćevapi, pljeskavica, lungić, piletina, pomfrit i šampinjoni. Po receptu obožavatelja roštilja, kod Vilima treba dati priliku i lungiću, a tko voli grah salatu s lukom i bučinim uljem, zna što mu je naručiti. I karta pića je minimalistička, s nekoliko vrsta vina i piva, uključujući i bambus, koji nas je otkotrljao u reminiscencije nekoliko desetljeća unatrag.
U prošlost vuku i metalni ovali s kojih miriše meso, pogled na lamperiju i stolnjake… ma čitav interijer u kojem glazbu mijenja žamor pa se između zveckanja bešteka i čaša miješaju razgovori.
O tome da je Vilim neokrunjeni kralj ražnjića, sasvim je jasno i iz narudžbi; gosti znaju po što su došli, a puna su im usta i hvale o lungiću. Osim na štapiće nanizane vratine naručuju se i prženi krumpirići jer ne dolaze iz konfekcije nego ih režu marljive ruke u kuhinji. Želje se uzimaju u obzir pa slobodno možete reći želite li jače ili slabije pečeno meso. Drugi puta ćemo i mi tako jer iako su mirisni, sočni i pozamašni, ne bi nam smetalo da su se ražnjići mrvicu kraće pekli – baš kao i krumpirići.
Činjenicu da lepinje nema skrušeno smo prihvatili i bacili se na skupljanje mesnih sokova mekanim kruhom. Kao što je slučaj s ražnjićima koji jesu meki, ali s pokojim komadom koji treba dulje žvakati, i s lungićem je scenarij sličan – sočno punjenje i mirisno meso čine recept za propisivanje ljubiteljima dobrog mesa. Zadovoljni okusom, cijenom i veličinom porcije, ocjenu povisujemo i zbog ljubaznosti domaćina, kao i nostalgičnog ambijenta koji nas je vratio u dobra stara vremena.
Opojni mirisi zovu u Maribor: "Balkanski McDonalds" u kojem se jedu vrhunski ćevapi, roštilj, bosanski lonac i kadaif
