Znate li koja je razlika između pinse i pizze? U 2020. to će doznati mnogi, tako barem tvrde gastronomski stručnjaci koji predviđaju da će u novoj godini pinserije nicati kao gljive nakon kiše. No pinsa nikako nije novi izum. Barem stoljeće stara, pinsa je bila omiljena u Rimu, a ime duguje glagolu koji označava razvlačenje tijesta.

Osim ovalnim oblikom, od pizze se razlikuje laganom teksturom tijesta koje ima manje ugljikohidrata i masti. Priprema se od mješavine pšenice, soje i riže, pa ne pada teško na želudac, a oni koji su je kušali kažu da je tijesto lagano poput oblaka.

To se postiže korištenjem hladne vode i hladnog brašna, kao i sporim dizanjem tijesta od 20 do 120 sati, ali najčešće 48. Osim toga, tijesto treba mijesiti polako kako se ne bi previše zagrijalo. Dobra pinsa iznutra mora biti sočna, a iz vana hrskava.

Baš kao i pizzu, i pinsu su radili siromašni radnici na selu. Koristili su vodu i miješane žitarice: ječam, zob, proso i pir. Nakon što bi razvukli tijesto u duguljast ovalni oblik, dodavali su jednostavne sastojke poput aromatičnog bilja i soli. Tada bi pinsa bila spremna za pečenje na vrućem ugljenu. Čak je i Vergilije u Eneidi zapisao kako su seljaci u rimskim selima gnječili žitarice kako bi napravili niski i ovalni kolač na vrućem ugljenu.

Osnovni recept za pinsu potražite ovdje.

Savjeti pizza-majstora: 10 pogrešaka zbog kojih vam pizza ne uspijeva Pizza - 1 Pizza - 4 Pizza - 3 +1 Pizza - 2