Hipsterski kafići? – Da. Studenti? – Da. Granična kontrola usred grada? – Molim, kako, što?! Unutar glavnog grada Litve, Vilniusa, smjestio se kvart Užupis, a u sljedećim redcima pročitajte neobičnu priču o još neobičnijem predgrađu.
Naime, taj boemski kvart dom je mnogih studenata i umjetnika, a ako se njih pita, reći će vam kako je i nezavisna država (što je najbolje, jednom godišnje na neki način to i postane). Da, upravo tako, to predgrađe nije tek puki hipsterski kvart, već kvart koji ima svoju valutu, himnu, zastavu...
Za one kojima je manje poznato, Vilnius je dom za nešto manje od 600 tisuća stanovnika, a mnogi su od njih studenti, umjetnici i poduzetnici. Zahvaljujući prihvatljivim cijenama, zadnjih godina mnogi mladi dolaze tražiti zabavu u Vilnisu, a taj je grad nedvojbeno grad dobre zabave i nudi mnogo toga te zadnjih godina doživljava pravi turistički boom.
U centru se naravno, smjestio stari grad, koji se nalazi pod zaštitom UNESCO-a od 1994. godine. Jedan je od najvećih u istočnoj Europi, a popularni studentski kvart Užupis smjestio se u njegovu srcu. Tko god ga je posjetio, kaže kako slično mjesto nikad nije nigdje vidio.
Mnogi glavni gradovi imaju svoje hipsterske dijelove u kojima se nalaze cool kafići, stare pekare, umjetničke galerije i mjesta u trendu. Sve to, jasno, ima i Užupis, u kojem živi 7 tisuća duša. Od njih sedam, tisuću su umjetnici, tako da je grad prava mala galerija. Ovdje je na cijeni i humor, pa tako „ustav“ kvarta govori o dva temeljna prava: svatko ima pravo biti sretan; svaki pas ima pravo biti pas.
„Nezavisnost“ je Užupis proglasio 1. travnja 1997., a 'aprililili' datum nije slučajan. Naime, svake godine na taj datum organizira se veliko slavlje, pa te godine prelazite „službenu“ granicu i pokazujete putovnicu kako biste ušli u Užupis. Također, taj dan potrebno je eure promijeniti u lokalnu valutu „uzis“.
A kad jednom uđete unutra, ne sumnjamo da ćete naći nešto za sebe. Kafići, restorani, umjetnička djela – iz tog dijela Vilniusa teško je vjerovati da ćete izaći razočarani.
