Jedan od većih užitaka na putovanjima jest posjećivanje lokalnih pekarnica i isprobavanje pekarskih specijaliteta. Čak i mjesecima kasnije razna punjena i bogate okuse nije lako zaboraviti, stoga krenimo u kratku avanturu diljem starog kontinenta...

Kroasan (Francuska)

Počinjemo s kroasanom, vjerojatno najpoznatijim pekarskim proizvodom planeta. Je li riječ o uistinu francuskom proizvodu, može se debatirati jer pravo na njega polažu i Austrijanci, no da je riječ o čudesnom proizvodu sa sjajnim punjenjem čiji okus asocira na Francusku – nije predmet rasprave.

Ako vas put odvede u Pariz, svakako probajte onaj u pekarnici Stohrer, koja se hvali titulom najstarije pariške.

Pastel de Belem (Portugal)

Originalni pastel de Belem moguće je pronaći samo u Lisabonu, a za njegov nastanak zaslužni su redovnici jeronimskog samostana. Mnoge crkve i samostani koristili su bjelanjke za posvetu vjerskih predmeta ostavljajući žumanjke sa strane, a upravo je zahvaljujući ostavljenim žumanjcima nastala ova slastica.

Nakon zatvaranja samostana redovnici su prodali recept tvornici te je tako pastel de Belem postao naširoko poznat kao pastel de nata.

Churros (Španjolska)

Evo još jednog peciva sa zanimljivom poviješću, a pravo na njega uz Španjolce polažu Portugalci i Kinezi. Radi se o prženom tijestu najčešće duguljastog oblika, no postoje i razni drugi načini izrade.

Ipak, usavršili su ih vremenom upravo u Španjolskoj, gdje se za doručak (najčešće) uživa u hrskavim zlatnim churrosima umočenim u bogatu čokoladu.

Cannoli (Italija)

Ova slastica potječe iz Italije, tj. da budemo precizni – sa Sicilije. Porijeklo se točno ne zna, a teorija je mnogo. Jedna kazuje kako su je stvorile robinje u haremu, a druga priča da su za nastanak zaslužne časne sestre samostana u Caltanissetti. Bilo kako bilo, ova hrskava "cijev" obavezno se puni kremastim sirom ricotta, a još se ispunjavaju i čokoladom, pistacijom ili kandiranim voćem.

Torta Sacher (Austrija)

Tortu je smislio slastičar Franz Sacher za potrebe jedne večere 1832. godine te je u međuvremenu postala jedan od simbola Beča. Sacher ju je napravio sa samo 16 godina, a torta danas čak ima i svoj dan, koji se obilježava 5. prosinca.

Tako da, kad posjetite austrijsku prijestolnicu, nemojte nakon sjajnog bečkog odreska zaboraviti naručiti krišku ove torte.

Schneeball (Njemačka)

Potječe iz Rothenburga, a u međuvremenu su mnogi njemački gradovi prisvojili tu slasticu. Nekad su se posluživali samo za posebne prigode, no sad su dostupni tijekom cijele godine. Sastavljeni su od prhkih traka tijesta poredanih u kuglu koja se zatim prži u dubokom ulju sve dok ne dobije zlatnosmeđu boju.

Prema originalnom receptu, scheeball se pokriva šećerom u prahu, no danas se rade i slani i slatki, uz mnogo raznih punjenja.

Bombolone (Italija)

Ove slastice nalik krafnama (s rupom u sredini) vjerojatno originalno potječu iz Austrije, koja je nekad vladala dijelovima Italije.

Najpopularnije su u Toskani, no jasno, s vremenom su postale toliko slavne da se mogu naći u cijeloj zemlji. Pune se raznim kremama i marmeladama, pa je prilikom kupnje šteta probati samo jednu.

Loukoumades (Grčka)

Ova grčka verzija krafni radi se od meda i oraha, a za njihovu povijest treba zaviriti daleko u povijest, točnije u antičku Grčku.

Naime, ove slastice, uz lovorov vijenac, darivane su pobjednicima Olimpijskih igara. Srećom, preživjele su do dandanas, tako da ih možete pronaći u gotovo svim pekarama i na uličnim štandovima diljem zemlje.

Travesseiros (Portugal)

Polusatni put iz Lisabona do Sintre itekako se isplati. U ovom slučaju ne mislimo čak na čudesne građevine kojima Sintra obiluje, već na desert naveden u naslovu – travesseiros.

Riječ na portugalskom doslovno prevodimo kao "jastuk", a zapravo je riječ o malim hrskavim slojevima lisnatog tijesta napunjenim kremom od badema i jaja koji su još preliveni šećerom. Jedno je sigurno, riječ je o nečemu što ima 1000 kalorija, a iako postoje i u drugim gradovima, ovdje su najpoznatiji.

Baklava (Turska)

Izuzetno raširen na Balkanu, za ovaj kolač uzima se da je nastao u Turskoj. Također je popularan i u Grčkoj, Maroku, Libanonu, a svatko ima neku svoju verziju.

Radi se od razvučenog tankog tijesta, koje je složeno u desetak slojeva. Između svakog od njih idu obično nasjeckani orasi, a zatim mješavina šećera i soka, koja baklavi daje sočnost. Uz orahe, baklava se puni i pistacijama.

Makaroni (Francuska)

I ovaj okrugli kolačić itekako ima zanimljivu povijest, i ni dandanas nije sigurno kako je završio u Francuskoj. Kako bilo da bilo, nije ni bitno jer ti kolačići od dvije jednake polovice tijesta punjeni su džemom, čokoladom i ostalim kremama.

Teško je pojesti samo jedan, a u međuvremenu je napravljeno toliko punjenja, pa se jede, na primjer, i s – guščjom jetrom!
 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju