Za njega ste sigurno čuli, ali koliko realno o njemu znate? Kako je sve počelo i tko je uopće Kolos s Rodosa? Zašto je postao svjetsko čudo i kako je naposljetku završio...

Priča o Kolosu s Rodosa počinje u nemirnoj atmosferi koja se događala oko proširenog helenističkog svijeta nakon smrti Aleksandra Velikog 323. godine prije nove ere. Aleksandrovi nasljednici, od kojih je svaki oteo dio golemog carstva bivšeg kralja međusobno su se natjecali za prevlast.

To je uključivalo i savezništva, a u svemu tome počinje i priča o Kolosu. Tih godina Demetrije Poliorket opsjedao je Rodos, te je za cilj imao natjerati grad na prekid svoj bliskog odnosa s Ptolemejem, koji je postao vladar Aleksandrovih osvojenih egipatskih područja, uključujući grad Aleksandriju.

Rodos je u to vrijeme bio moćna i bogata pomorska sila u Egejskom moru, a Demetrijeva opsada, za njega je bila prilično težak zalogaj. Grad Rodos, kao i njegova glavna luka, bili su jako utvrđeni. Iako su njegove kopnene snage u jednom trenutku uspjele probiti gradske zidine, odbijeni su uz velike gubitke te se grad obranio. Ipak, kako bi pokušao spasiti obraz, Demetrije je poraz predstavio kao pobjedu jer su Rođani tobože pristali ostati neutralni (kao što su bili i prije opsade).

Napuštajući grad, Demetrije je ostavio ogromne količine razne opreme, pa su stanovnici Rodosa odlučili kako je najbolje novac svih tih prodanih stvari uložiti u posvetu božanstvu zaštitniku grada, bogu sunca Heliju, te su za projekt su angažirali umjetnika Charesa. Taj kip kasnije će postati poznat kao „Kolos s Rodosa“.

Helije je bio jedan od starogrčkih bogova, koji je predstavljao božanstvo Sunca. Čuda se, kao što možete očekivati, ne stvaraju za jedan dan, te je izgradnja Kolosa potrajala 12 godina. Izvješća o gradnji iz različitih izvora razlikuju se u brojnim detaljima, ali se iz njih može izvući nekoliko zaključaka. Postoji široki konsenzus, na primjer, da je Kolos bio visok 30 – ak metara. Također, vjeruje se kako je posvetni tekst koji prati Kolosa sačuvan u antologijama grčke poezije.

Natpis razjašnjava zavjetnu prirodu kipa i identitet kipa (Helios). Sama lokacija je vjerojatno netočna, jer slike prikazuju boga sunca kako stoji na ulazu u luku na Rodosu, što bi značilo da bi luka morala biti zatvorena tijekom cijelog vremena izgradnje. Za grad koji je toliko ovisio o svojim pomorskim i trgovačkim vezama, ovo se čini nezamislivim.

Od svih sedam čuda starog svijeta, samo je Velika piramida ostala "živa" do danas. Od svih ostalih, Kolos s Rodosa je živio jedan od najkraćih života. Ogromna statua, poznata u cijelom mediteranskom svijetu, srušena je nakon što je stajala samo 54 godine. Potres 226. godine prije nove ere srušio je kip (kao i uzrokovao značajnu štetu gradu i njegovoj luci). Sudbina kipa daje dodatnu težinu argumentu da nije mogao biti postavljen uz luku: da je pao s ovog položaja, blokirao bi luku na Rodosu, što bi još više opustošilo grad.

Prema daljnjoj legendi, ostaci Kolosa su se stoljećima poslije nalazili na Rodosu, sve dok 653. arapska vojska nije zauzela grad, nakon čega je nekadašnji slavni kip otopljen, a metal prodan. Naravno, i ta priča je u domeni legende, a ako je istinita, Kolosov život baš i nije bio neki.