Svaki pravi Zagrepčanin i/ili ljubitelj Zagreba znat će što se skriva iza imena „železni Francek“, a ponekad i „železni Martin“. Riječ je o starim gradskim pumpama za vodu.
Bili su to javni izvori vode u 19. stoljeću, namijenjeni onim kvartovima koji nisu imali priključak na gradski vodovod. Pretpostavlja se da njihov nadimak dolazi od milja tj. domaćih imena, a možda i tada aktualnog cara Franje Josipa koji je dolazio u posjet Zagrebu.
Službeno ime bilo im je „Viktorija zdenca“. Proizvodili su se u bečkim tvornicama, a ponekad i u radionicama Vodovoda.
S vremenom je voda postala dostupnija građanima, pa su i ove pumpe nekako pale u zaborav – barem ako je suditi po njihovom nenamjernom „chabby chic“ (čitaj: zahrđalom) izgledu i činjenici da su mnogi uklonjeni s ulica.
Gradovi poput Beča i Pariza očuvali su svoje česme, a što je s našima?
Staru slavu zagrebačkih Franceka oživio je prije nekoliko godina umjetnički kolektiv Pimp my Pump koji je oslikao pumpe u raznim motivima.
Železni franceki tako su diljem grada transformirani u Crnu kraljicu s Medvedgrada, gospodina Fulira i Franju Šafraneka iz legendarnog filma Tko pjeva zlo ne misli, bendove Novog vala kao što su Azra, i Haustor, Dinu Dvornika, arhitekta Hermana Bollea, pjevača Ivu Robića, književnike Augusta Šenou i Mariju Jurić Zagorku, putopisca Željka Malnara…
A neki su dobili i svjetski poznata ruha kao što su Darth Vader, Alan Ford, likovi iz Simpsona, John Lennon, bend Nirvana i drugi.
Zašto je važno očuvati zagrebačke Franceke? Oni nam mogu poslužiti ne samo kao nostalgičan simbol grada, već i kao podsjetnik na privilegiju čiste, kvalitetne vode, podsjetnik na činjenicu da još možemo uživati u vodi iz pipe i česme – prije nego i to jednog dana postane nostalgija.
Osim toga, oni imaju i sentimentalnu vrijednost. Nisu pružali samo vodu za piće – bila su to mjesta okupljanja, prskanja i osvježavanja za vrućih ljetnih dana, mjesto dječje igre vodenim balonima, a danas su podsjetnik na ta draga vremena.
