Svaka zemlja ima svoju tajnu osvježenja: na Siciliji se sladoled jede umjesto sendviča, u slatkom i mekom pecivu, a Turci najviše vole dondurmu koju režu nožem i vilicom. Amerikanci se dave u smrznutom jogurtu, a u Njemačkoj sladoled izgleda kao porcija špageta s rajčicom i parmezanom.
> 5 "zaboravljenih" sladoleda iz djetinjstva koje nismo prežalili
Američki Froyo
Zamrznuti jogurt pojavio se pod nazivom frogurt na američkoj istočnoj obali sedamdesetih. Trebalo mu je deset godina da postane pravi hit, a uskoro se pojavio i pod nazivom froyo. Male količine masti najčešće se kompenziraju aditivima i šećerom, a nerijetko se ukrašava sirupima, voćem, orašastim plodovima i slatkišima.
Led s Himalaje
U Indiji vole gušće sladolede, a takav je i kulfi koji je apsolutni hit ljeti. Ime je dobio od perzijskog izraza za pokrivenu šalicu. Prodaje se na ulici, a drži se u posebnim posudama punjenim ledom koje se nazivaju matka. Indijci ga pripremaju tako da kuhaju mlijeko na laganoj vatri satima dodajući pistacije, šafran ili kardamom. Smatra se da se kulfi na stolovima prvi put našao još u 16. stoljeću. Tada su ga jeli samo imućni jer se led dopremao s Himalaje.
Kip u čast sladoledu
Meksičko voćno osvježenje na štapićima naziva se paletas i radi se od vode i voćnog soka ili mlijeka. Meksikanci toliko vole svoj sladoled da su mu napravili i kip koji se nalazi na ulazu u Tocumbu. Slani ili začinjeni okusi nisu rijetkost pa se na prvo kušanje nemojte iznenaditi. U prošlosti se paletas radio od snijega koji se skupljao s vrhova vulkana, a tek je u 19. stoljeću postao pristupačan širokim masama.
Slatki sir na posoljenom ledu
Na Filipinima se uživa u sorbetesu koji sa sorbetom dijeli jedino ime. Prodaje se u pecivu, a najpopularniji je izbor onaj s okusom sira. Ulični prodavači drže ga na posoljenom ledu kako bi se sporije topio. Sorbetes se prvobitno pripremao od kokosova mlijeka.
Špageti s rajčicom i sirom
U Njemačkoj je omiljena ledena delicija koja izgleda kao porcija špageta s umakom od rajčice i sirom. Da izgled vara otkrivaju sastojci: sladoled od vanilije, umak od jagode te bijela čokolada ili usitnjeni kokos koji glume parmezan. Spaghetti-eis rodio se u Mannheimu 1968 kad je Dario Fontanella poželio napraviti jelo koje simbolizira Italiju. Izgled špageta se dobiva pomoću preše za pire krumpir.
Ozloglašeni durian
Ais kacang je šareni desert koji se doslovno prevodi ledeni grah, a skriva se i iza naziva ABC (Air batu campur) što znači pomiješani led. U Maleziji i Singapuru mu dodaju sastojke poput sjemenki bosiljka, želea, kikirikija i kukuruza, ali i duriana kojem mnogi tepaju da je najsmrdljivije voće na svijetu.
Nije žvaka nego sladoled
Nemojte se začuditi ako vam u Turskoj uz sladoled posluže nož i vilicu. Doista, dondurma je toliko gusta da se rasteže poput žvake. Na uličnim štandovima nerijetko se mogu vidjeti vješti prodavači koji iskušavaju rastezljivost i tako zabavljaju prolaznike. Gusta struktura dobiva se miješanjem kozjeg mlijeka sa smolom mastike i korijenom divlje orhideje koji se suši i melje. Za kilogram brašna od orhideje potrebno je čak 250 cvjetova.
Slatka čizma
Gelato odnosno zamrznut je sinonim za kremast, gladak, svilenkast i neodoljiv sladoled po kojem je poznata Italija. Ne poslužuje se potpuno smrznut kako bi do izražaja mogla doći aroma i kremasta struktura, a začudo ima i manje masti nego običan sladoled. Iako se ne zna sa sigurnošću tko se prvi okušao u pripremi ledenog deserta, pretpostavlja se da je odgovoran Bernardo Buontalenti u 16. stoljeću. Na Siciliji ga poslužuju u mekom i slatkom pecivu kako ne bi curio na sve strane.
Japanski mochi
Za japanski sladoled ne treba kornet ili posudica jer ga bez problema možete držati u ruci zahvaljujući ljepljivom tijestu koje sprečava da se ledena unutrašnjost otopi. Mochi znači rižin kolačić i tradicionalno se jede na novogodišnjoj proslavi.
