Na jelovnicima poznatih restorana s roštiljem danas nije čudno vidjeti zagorene komade mesa. Točnije zagorene krajeve brisketa – prednjeg dijela prsa juneta. Brisket je žilav komad mesa prošaran masnoćama koji se postaje vrlo ukusan i mekan ako se obrađuje na niskoj temperaturi duže vrijeme, kao što je to slučaj u smokeru.
No zagoreni krajevi mesa nisu oduvijek bili restoranski hit.
Sve je započelo u roštiljarnici Arhura Bryanta, legendarnog ugostitelja u Kansas Cityju u Sjedinjenim Američkim Državama koji je restoran vodio u periodu od 1946. godine do 1982. godine. U to vrijeme restorani su nakon pripreme brisketa odstranjivali zagorene krajeve te ih bacali u smeće jer su pretpostavljali da ih nitko ne bi pojeo.
Arhuru Bryantu bilo je žao baciti ove hrskave komade otopljene masnoće i dimljenog mesa. Narezao bi ih i počeo služiti kao besplatno predjelo svojim kupcima koji su čekali glavni obrok. Vrlo brzo je shvatio da ljudi ne samo da jedu te ostatke, već uživaju u njima.
Kada je sedamdesetih godina prošlog stoljeća uvaženi novinar Calvin Trillin posjetio Bryantovu roštiljarnicu te napisao u Playboyu kako je to najbolji restoran na svijetu, u Kansas City počele su se slijevati rijeke turista u potrazi za ukusnim roštiljem.
Besplatni zagoreni dijelovi, počeli su se naplaćivati, a ostalo je, kažu, povijest.
Popularnosti restorana dodatno je doprinijela blizina nogometnog stadiona, ali i činjenica što su u skromnoj roštiljarnici svojevremeno jeli i američki predsjednici poput Harryja Trumana, Jimmyja Cartera, ali i Baracka Obame.
Zagoreni krajevi brisketa s vremenom su se počeli pojavljivati i u drugim američkim i svjetskim roštiljarnicama, a od skromnog i zanemarenog jela na meniju, postali su zvijezde koje gosti naručuju s posebnim užitkom. Obično se poslužuju s roštilj-umakom i čačkalicama kao predjelo, ili preliveni preko makarona sa sirom ili uz pirjane šparoge kao glavno jelo.