Vjerovali ili ne, u 2020. godini još postoji mjesto na kojem službeno „nema sikiracije“. Nalazi nam se u susjedstvu, u predivnoj prirodi i – u prošlosti. Vodimo vas u Etno avliju Mačkovac nedaleko od Tuzle.
Krenete li iz Banovića kroz prekrasnu gustu šumu, cestom koja prati rijeku Oskovu, nakon nekoliko kilometara stići ćete u Mačkovac. Upozorenje za hrvatski dio čitateljstva: nemojte skrenuti ako vidite tablu na kojoj piše Hrvati jer to nije naš separe, već naziv za obližnje naselje.
S ceste su već vidljivi kamena kula na ulazu, nekoliko drvenih kuća, crni krovovi sa zelenim i tirkiznim prozorima te mali fićo koji dočekuje goste na parkingu. Ulazak u etno avliju pruža osjećaj kao da ste zakoračili u vremeplov i neka druga, toplija i romantičnija vremena.
Spoj kulture, povijesti, prirode i domaće kuhinje
Već na ulazu dočekuje vas natpis „Zabranjeno sikiranje“, zapovijed koju nije teško pratiti. Uličice sela vode između starih tradicionalnih bosanskih kuća, a jedna pod nazivom Zanatska vodi vas kroz kuće-radionice u kojima možete vidjeti kako su se nekad izrađivale kućanske potrepštine ili ukrasi od drveta i keramike. Na određenim mjestima možete i kupiti neke od proizvoda.
Cijelo selo vrvi detaljima i toliko je slikovito da ne znate gdje biste prvo okrenuli glavu. Tu su sačuvane doslovce tisuće vrijednih povijesnih uspomena i predmeta koji su se nekada koristili u domaćinstvu, od doba Osmanskog carstva do bivše Jugoslavije, kao što su recimo rukotvorine od bakra i srebra ili razni vezovi koje su ručno radile domaćice.
Prolazeći selom možete uočiti stare kuće „šeperuše“, Begovu kuću u kojoj je snimar film Ugljar, mlinove, bunar… Sve je kao u starom filmu, a kad pomislite da ne može šarenije – eto ga na. Prije par tjedana, točnije 25. studenog, naši susjedi proslavili su Dan državnosti BiH prilikom čega su kamene ulice postale atelijer na otvorenom. Preplavilo ih je šarenilo izložbe lokalnih slikara koji su predstavili svoje umijeće na platnu i stalcima.
Nedavno su dobili i novu atrakciju: na kamenu na rijeci podignuli su kuću u bosanskom etno-stilu. Sam pogled na nju dovoljan je da vam se zavrti u glavi od brige hoće li pasti s tog kamena. No, drži se! Cijelo zdanje dobilo je naziv Ludi kamen, a čak ni za vrijeme većeg vodostaja rijeka ju nije odnijela. Da li su u pitanju sreća koja prati lude ili naprosto vješti majstori – nije više ni bitno. Kućica i kamen postali su hit naročito među mladencima i zaručnicima koji ovdje slave svoj dan.
No, hajmo mi otkriti što se tu kuha. Jedna od kuća je ugostiteljski objekt s prekrasnim interijerom i još zamamnijom kuhinjom. U ponudi su tradicionalna bosanska jela, meso ispod sača, riba na drvenom uglju – sve začinjeno dobrom atmosferom i zvukovima harmonike. Bujrum!
Slatko ide na kraju. Kad ste zadnji put jeli one ogromne old-school lizalice iz djetinjstva? Ovdje ih možete pronaći u svim bojama – ne zaboravite uzeti i nekoliko domaćih slatkiša kao suvenir za svoje.
Zateknete li se u Bosni i Hercegovini, negdje u blizini Tuzle, svakako svratite ovdje i povedite svoju ekipu. Imati ćete materijala za proučavanje i uživanje satima, a najest ćete se kao gospoda. O fotografijama za uspomenu ne moramo ni pričati – uostalom, bacite oko na galeriju i procijenite sami. Što bi se reklo, neka je hairli!
