Galerija
Na Mljetu se pak ponose svojim makarulima, specijalitetom od ručno rađene tjestenine s mljetskim kozjim sirom, češnjakom i maslinovim uljem. A najmorskije od svih pogača pronaći ćete nešto dalje, na Visu.
Rivalstvo između Višana i Komižana traje već generacijama, upravo zbog spomenutog specijaliteta, a jabuka je razdora u ovom slučaju rajčica. Dok viška pogača sadrži samo slane srdele ili inćune uz dodatak kapara i maslinova ulja, komiška pogača nadjev obogaćuje rajčicama.
Creska škanjata
Na Cresu se njeguje tradicionalna priprema škanjate, poslastice u obliku vijenca od dizanoga tijesta koja miriše na limun. Nekoć su se pekle u gradskim krušnim pećima kojih je bilo otprilike koliko i prstiju na obje ruke. Pekle su ih najčešće žene kojima je odlazak do krušnih peći bio poput odlaska na kavu – tamo bi izmjenjivale svježe informacije o ljudima i događanjima u mjestu. Najveća bi gužva bila uoči Uskrsa kada bi domaćice neumorno pekle škanjate, a potom ih prodavale.
Pitate li ih, reći će vam da se za cresku poslasticu najprije pripremi kvasac i ostavi na toplom da se aktivira i digne. Za to vrijeme pripremi se aromatična citrusna korica. Dignuti kvasac zatim se umiješa u brašno s naribanom limunovom koricom, jajima, žumanjcima, šećerom i maslinovim uljem, a tijekom miješenja postupno se dodaje toplo mlijeko dok se ne dobije glatko i mekano tijesto. Tijesto se ostavi na toplom dok ne udvostruči volumen, potom se ponovno premijesi i podijeli na manje dijelove. Od njih se oblikuju loptice, a zatim vjenčići s rupom u sredini. Oblikovani vjenčići slažu se na pripremljeni lim, pokriju i još kratko ostave da se dignu. Na kraju se peku u zagrijanoj pećnici dok ne dobiju lijepu zlatnu boju.
Da biste probali škanjatu, možete je potražiti u Cresu, najbolje na mjestima s otočnim proizvodima, kao što je, primjerice, slastičarnica Margareta.
Krčki presnac
Na spomen janjetine, šurlica i žlahtine u mislima se počinju ocrtavati konture otoka Krka, koji u svojim obiteljskim kuharicama krije brojne recepte. Počasno mjesto ima presnac, jednostavna slastica od mladog ovčjeg sira. U šetnji otokom pronaći ćete ga pod raznim nazivima; poznat je kao bodulski presnac, presnoc ili presnec. Nekoć je to bio skroman, sezonski kolač koji se pripremao ponajprije u proljeće, kada je bilo dovoljno ovčjeg mlijeka i svježeg mladog sira.
Tradicija presnaca posebno se čuva u Korniću, gdje se održava Fešta od presnaca. Kako omjeri sastojaka nisu strogo određeni nego se razlikuju od obitelji do obitelji, upravo su otočna događanja i festivali savršeno mjesto za otkrivanje varijacija na temu poslastice od ovčjeg sira, šećera, jaja, brašna i naribane limunove korice.
Brački vitalac
Rustikalne konobe Brača skrivaju jela kakva se ne mogu kušati nigdje drugdje. Razlog tomu su recepture koje se godinama čuvaju u obiteljima, ali i izvrsne namirnice koje se zapetljaju o ribarske mreže, rastu (ili pasu) na poljima. Jedno od takvih jela zasigurno je vitalac, oda proljeću i jelima od iznutrica s kojima su u istoj rečenici jedino istinski ljubitelji mesa.
Vitalac se tradicionalno priprema od janjeta ili kozlića koji još nisu pasli travu. Iznutrice (pluća, srce, jetra) stavljaju se na štap, odnosno ražanj, pa omotaju trbušnom maramicom i zapeku te dodatno omotaju crijevima.Jelo se nastavi peći dok crijeva ne postanu hrskava. Taj je brački specijalitet na listi zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske, baš kao i hrapoćuša, torta koja ime duguje kamenu.
Izvorna torta s Brača nastala je u slikovitom Dolu, a izgledom podsjeća na suhozid ili pećinu u mjestu s hrapavim svodovima. Na biskvitnu podlogu stavlja se smjesa od šećera, bjelanjaka i oraha kako bi se zapekla i dobila karakterističan izgled.
Hvarska gregada
Rođakinja brudeta – gregada priprema se diljem Dalmacije, a posebno se cijeni ona forska. Hvarani je pripremaju otkad znaju za sebe, od friške ribe koja im se nađe u mrežama. Upravo je svježina ribe ključna za slast jela, a u tome pomaže i raznolikost – dobro je imati više vrsta ribe, poput škarpine, grdobine, pauka, raže, ugora...
Kako piše Turistička zajednica grada Hvara, za četiri osobe valja očistiti kilogram dobre miješane ribe (od kamena), četiri krumpira, četiri luka, glavicu češnjaka i svežanj peršina. Zatim treba sve izrezati na krupne komade te složiti u širok lonac u redove. Posoliti, popapriti, dodati decilitar maslinova ulja te nadoliti vodu tek da blago pokrije ribu. Lagano krčkati dok krumpir posve ne omekša te poslužiti svojim gostima. Ako vam se ne kuha, gregadu isprobajte u restoranima tradicionalne forske kuhinje.
Paški pandešpanj
Zaljubljenicima u janjetinu Pag je osobito drag, ali vole ga i ljubitelji finog sira po kojem je otok nadaleko poznat. Sve se to može zahvaliti autohtonoj paškoj ovci, tradiciji stočarstva na otoku, ali i vjetru s Velebita, slanom raslinju i mirisnom bilju.
Priprema se na Pagu s posebnom pažnjom i saur, odnosno marinirana riba, kao i novaljski brudet te pandešpanj, padešpanj ili padišpanj – jednostavan biskvitni kolač samo posut šećerom u prahu. U nešto složenijoj varijanti može se dodati i mirisna krema. Navodno je pandešpanj do Paga doputovao iz Venecije prije više stoljeća, a potom se udomaćio uz sitne izmjene – poput one da se stavlja peći u nezagrijanu pećnicu te da posudu za pečenje ne treba namastiti.
Korčulanska popara
Odvede li vas put do crnog bisera Jadrana, na otok Korčulu, putovanje okusima i mirisima možete započeti poparom. Jelo koje je u kontinentalnim krajevima Hrvatske sinonim za stari kruh namočen u mlijeku, nerijetko uz dodatak meda ili sira, u Dalmaciji je nešto posve drukčije. Radi se o ribarskoj spizi iz društva brudeta (ili brujeta) koja nije tražila skupe niti komplicirane sastojke. Riba koja bi se zapetljala o mreže završila bi u teći, najčešće škrpina i ugor, ali i pauk, raža…
Ovisno o kraju iz kojeg potječe, u popari se nađu i zrnca specifičnih kulinarskih običaja, pa se tako luška popara razlikuje od one iz Korčule, Vele Luke ili Blata. Nekoć jelo siromaha, danas ponos vrsnih chefova – ni popara nije ostala imuna na kreativne izvedbe u kojima se pojavi i pokoji jastog, cijenjena riba ili školjke. No za dobru poparu, osim ribe i eventualno rajčice, trebat će vam tek nekoliko sastojaka, kako i nalažu rukom pisani recepti iz već požutjelih kuharica.
Kad ste u Zadru, sjetite se Barbare: Konoba zbog koje vrijedi otići na izlet
