Galerija
Ljekarna Male braće utemeljena je 1317. godine u sklopu Franjevačkog samostana Male braće. U to vrijeme ljekarne su se taman počele razvijati u Europi, što dovoljno govori o razvijenosti ljekarstva u Dubrovniku u to doba.
Moguće je da je postojala čak i ranije, no o tome nema pisanih dokaza. Ono što sa sigurnošću znamo jest to da ova simpatična apoteka djeluje i danas, te da s radom nije prestala za svo ovo vrijeme. Premda sama po sebi nije najstarija, njen kontinuitet je najdulji od svih ljekarni u Hrvatskoj, što ju svrstava u klub doista posebnih ljekarni ne samo kod nas, već i u svijetu.
Originalno je bila smještena u dijelu samostana u kojem se danas nalazi muzej stare ljekarne, a po njenoj tadašnjoj arhitekturi pretpostavlja se da je otpočetka imala javni karakter. Ovo je zamalo narušeno dekretom pape Benedikta XIV iz 1741. godine kada je zabranio javno djelovanje samostanskih ljekarni. Srećom, ovo nije zadesilo Ljekarnu Male braće koja je nastavila služili „običnim“ Dubrovčanima.
Biti ljekarnik ili „spičar“ u srednjem vijeku značilo je uživati veliki ugled i poštovanje lokalne zajednice. To su si mogli priuštiti obrazovani i imućniji ljudi. Stari dubrovački lokalni izraz za ljekarnika – spičar, te spičarija za ljekarnu, potječu od latinske riječi specia koja se koristila za začine i ljekovito bilje.
Povijesni potres iz 1667. godine, s požarom koji ga je popratio, srećom nije poremetio rad ljekarne. Ipak, uništio je arhiv koji bi povjesničarima odao mnogo podataka o radu ljekarne, te možda i razriješio misteriju da li je ljekarna postojala i prije 1317. godine.
Još nešto što Ljekarnu Male braće čini posebnom jest činjenica da se i danas u njoj izrađuju pripravci prema tradicionalnim recepturama franjevačkih ljekarnika. Dakle, riječ je o proizvodima koji su nastali na prirodnoj bazi i s vrlo malo sintetskih dodataka. Zbog toga uživaju popularnost među domaćim kupcima, ali i strancima kojima se posreći da ju otkriju.
