Tko još nije bio u Firenci, neka u popis stvari koje tamo mora vidjeti zapiše Baziliku Svetog križa. A tko je već bio, sigurno ju je vidio, oduševio se i rado će je se ponovno prisjetiti. Premda zvuči kao prilično vjerska destinacija (što svakako i jest), obožavaju je i „svi ostali“. Naime, ova bazilika posljednje je počivalište i nekih od najvećih velikana talijanske kulture i umjetnosti.
Basilica di Santa Croce nalazi se na istoimenom trgu (Trg Svetog križa ili Piazza di Santa Croce), i teško ju možete promašiti. Riječ je o jednoj od najvećih franjevačkih crkvi na svijetu, a u njen kompleks spada čak 16 kapelica dekoriranih freskama i grobnicama. Ove kapelice podigle su bogate obitelji zbog čega su mnoge posvećene upravo njima. A neki smatraju kako je Baziliku dao podići sam sveti Franjo, utemeljitelj franjevačkog reda.
Crkva je originalno podignuta u neuglednom (ili barem manje uglednom) dijelu grada krajem 13. stoljeća, a u 19. stoljeću je postala javno dobro nakon opsežne renovacije. Nakon još jedne „runde“ renovacija koje su pokrenute 2017. godine, Bazilika je zasjala u novom ruhu.
Posjetioci u njoj danas mogu vidjeti djela kipara Canove, prikaz raspeća slavnog slikara Cimabuea, skulpture kipara Donatella, kao i Henryja Moorea, te brojne druge. Premda se ovdje nalazi i Danteov sarkofag, valja napomenuti da njegovo tijelo nije u Bazilici, premda postoji ploča njemu u spomen.
A sada, ono najpoznatije u njoj: u njoj su pokopani talijanski kipar i umjetnik Michelangelo, znanstvenik Galileo Galilei, filozof Machiavelli, pjesnik Ugo Foscolo, skladatelj Gioachino Antonio Rossini i drugi. Upravo zbog toga ova Bazilika nosi veličanstven nadimak „Hram talijanske slave“.
