Posjetiti neku destinaciju, a ne se prepustiti čarima njezine gastronomije, isto je kao i otići u kino i gledati film bez kokica ili tacosa. Zato je jedan od važnijih koraka prilikom planiranja putovanja, istražiti koja su tradicionalna jela na destinaciji te u kojim se restoranima najviše može doživjeti lokalnu gastronomiju.
Beograd je destinacija poznata po dobrom provodu, noćnom životu i dobroj hrani. Dobar provod i noćni život idu ruku pod ruku s dobrom hranom, ali ovdje nećemo stavljati fokus na njih nego na čisto zadovoljstvo za vaše nepce.
Ovaj dio Balkana živi na mesu, i ono je sastavni dio svakog obroka. Ponuda beogradskih resotorana bazira se na piletini, puretini i svinjetini. Rijetki su ti restorani koji su uvrstili i neke druge vrste mesa u svoju ponudu. To se može objasniti činjenicom da se ove vrste mesa puno lakše i brže pripremaju, a i znatno su jeftinija od govedine ili junetine.
Kamo god da se okreneš, Beograd je prepun restorana. Onih koji poslužuju brzu prehranu do onih koji se bave malo kompleksnijom pričom i uz svoja jela 'prodaju' i priču. No, za nas turiste najpopularnija je svakako ulica, odnosno četvrt, Skadarlija u kojoj su svoj dom pronašli vodeći beogradski restorani. Tri šešira, Dva jelena, To je to, Šešir moj… Naziva koliko želiš, a ponuda većim dijelom ista u svakom restoranu. No, zato cijene variraju.
Iako slovi kao najbolji restoran, ujedno i 'must visit' mjesto kada ste u Beogradu, jelovnik Tri šešira sastoji se od mnoštva tradicionalnih jela ali i jela pripremljenih na malo moderniji način. No, ima jedna jako bitna sitnica vezana za ovaj restoran. Kako je riječ o pomodnom mjestu, uvijek je bolje rezervirati svoj stol nego doći bez najave. U velikom broju slučajeva, zbog velike navale na ovaj restoran, ostat ćete bez mjesta. Na jelovniku su tri vrste supa, odnosno čorba, a ni jedna posebno ne iskače. Ovo je jedan od rijetkih restorana koji u svojoj ponudi ima i riblja jela. Zanimljivo je da u centru Beograda možete jesti svježeg brancina. Što to god značilo, s obzirom na udaljenost od prvog pijeska u moru.
Još jedan od restorana u ovoj ulici koji valja spomenuti, svakako je restoran Dva jelena. Ne znam od kud im ta fascinacija brojevima, ali eto. Dva jelena su poprilično velik restoran, s čak 3 terase. Ambijent restorana, kao i u svakog drugog. Svi stolovi imaju stolice, a na njima svoje goste. No, jedno po čemu mi je ovaj restoran ostao u pamćenju je to što naplaćuje 'cuvee', odnosno naplaćuje upotrebu pribora za jelo. Pa ako mogu Talijani, zašto ne bi mogli i Beograđani? Iako nije toliko razvikan kao prijašnji restoran, u Dva jelena često ćete puta isto tako morati rezervirati svoj stol jer zbog velike potražnje, i vješte 'prodaje' na ulici, restoran se jako brzo napuni.
A sada hrana. Kao i u svakom drugom gradu pronaći ćete mnoštvo restorana s brzom prehranom. Pizze, hamburgeri, pohana krilca, svega ima te se nema smisla previše zadržavati oko toga. Osnovna ponuda svih restorana je roštilj. Točnije, Leskovački roštilj. Ćevapi, pljeskavice, leskovački uštipci, vešalica na mnogo načina… Jedno je zajedničko svim jelima koja se nude pod zajedničkim imenom leskovački: krumpir. Sva jela s roštilja poslužuju se s krumpirom, a tek uz napomenu može se dobiti neki drugi prilog. Sastavni član svakog jelovnika je karađorđeva šnicla, odnosno naša zagrebačka. Možda postoji mala sitna razlika, ali to su detalji o kojima trebaju raspravljati oni koji se bave kuhinjom.
Kako god se okrenuli, koje god jelo odabrali i u kojem god restoranu se našli, svima je zajedničko jedno: dobre cijene. Uz malo variranja između restorana, u Beogradu se stvarno jeftino jede. Usporedite li cijene u restoranima u Beogradu i u Hrvatskoj doći ćete do porazne činjenice. Top beogradski restorani svoju hranu naplaćuju po cijenama koje su usporedive s cijenama u prosječnim restoranima u Hrvatskoj. Što znači da u Beogradu tri osobe mogu večerati u top restoranu po cijeni za koju kod nas mogu dobiti ćevape u prosječnoj ćevabdžinici.
Beograd je i ostat će grad zabave i dobre hrane. Da Beograđani znaju uživati u životu, potvrđuje činjenica što su svi restorani puni tijekom cijelog dana, a nakon mraka zabava se seli u klubove. Onaj koji je bio u Beogradu i živio je samo na pomesu i pohanim krilcima propustio je jedno iskustvo zbog kojeg će jako dugo žaliti.
