Rijetko koje mjesto na svijetu može u čovjeku pobuditi toliku emociju kao što to može Auschwitz, najveći koncentracijski logor nacističke Njemačke. Kada sam prije više godina putovao u Krakow, u planu puta bio je i posjet ovom mjestu zločina svjetskih razmjera, svega pola sata udaljenom od grada. Nisam imao nikakva očekivanja, štoviše, nije mi se baš dalo ići u razgled Auschwitza jer je bio snijeg i bilo je zaista hladno.
Nije prošlo ni deset minuta po dolasku u Auschwitz i sva je hladnoća nestala, baš kao da u tom trenutku u mom tijelu nije bilo mjesta za hladnoću. Preplavile su me emocije - tuga, jad i ljutnja, što sam u tom trenutku zaista najmanje očekivao. Ljudi vam govore o svojim iskustvima koja steknu prilikom posjeta tom koncentracijskom logoru, no sve što vam ljudi prenesu pomnožite sa sto. Tada ćete možda biti bliže stvarnom stanju onoga što vas očekuje.
Kamp Auschwitz upravo je zbog svoje veličine među najposjećenijim koncentracijskim logorima koji su danas podsjetnik na ljudsku patnju. Cijeli kompleks sastoji se od tri glavna kampa: Auschwitz I. - koji je nekada služio kao administrativni centar, Auschwitz II. (Birkenau) - kamp za istrebljivanje, i Auschwitz III. (Monowitz) - radnički kamp. Zastrašujuća je činjenica kako je tijekom rada kampa ubijeno više od milijun nevinih žrtava, i to na najgori mogući način - smrtonosnim plinom ciklonom B, medicinskim eksperimentima, pogubljenjima te prisilnim radom i izgladnjivanjem.
Razgled kampa počinje od Auschwitza I., gdje nakon kupnje karte ulazite u jedno od najcrnjih mjesta svjetske povijesti. Jednom kad uđete ispod poznatog znaka ''Arbeit macht frei'' (rad oslobađa), nekadašnji službeni ulaz u kamp, zaboravljate sve što vam je u mislima i jedino što vam prolazi kroz glavu jest: 'Zašto?' Velike ciglene zgrade izvana i ne odaju neke velike strašne tajne, no kad uđete u njih, sve se mijenja.
Naići ćete na prostorije koje sadrže predmete i ostatke osoba koje su kroz kamp prošle. Cipele, dječje cipelice, naočale, fotografije, osobni dokumenti, garderoba, pribor za čišćenje cipela, razna osobna pomagala i slični predmeti nešto su što nikada neću zaboraviti, a ipak, jednu stvar moram izdvojiti kao najgoru od svih - soba prepuna ljudske kose s jedne i tkanina koja se radila od te iste ljudske kose s druge strane. To je samo dokaz koliko čovjekov um može biti poremećen, ništa više od toga.
Na samom kraju, izvan zidina Kampa I., ukopana pod zemlju, nalazi se i plinska komora s pećima za kremiranje. Sam ulazak u taj prostor je zastrašujući, a kada uzmem u obzir da je nas bilo svega pedesetak i bila je gužva, a odjednom se u ovu komoru zatvaralo i po petstotinjak osoba, mogu samo misliti o kakvom je teroru ovdje bila riječ. Nikada neću zaboraviti riječi voditeljice grupe koja nam je ispričala priču o maloj curici koja je zatvorena u komoru, a koja je uspjela preživjeti samo zato što su je prekrila brojna mrtva tijela, kojih je bilo toliko da plin nije mogao doprijeti do nje.
Nakon posjeta Auschwitzu I. kreće se u nekoliko kilometara udaljeni Auschwitz-Birkenau, poznat po tome što se ondje nalaze drvene barake u kojima su živjeli zatočenici. Najstrašnije je od svega to što se u prostoru još uvijek nalaze kreveti i pojedini komadi namještaja. Krov je podignut od zidova za pola metra samo kako bi u prostoru bilo što hladnije i nehumanije, a dimnjaci na pećima unutar samih zgrada projektirani su tako da sav dim vraćaju unutar prostora, što bi onemogućilo osobama da se griju na vatru.
Danas se koncentracijski logor Auschwitz nalazi pod zaštitom UNESCO-a i posluje kao muzej, mjesto međunarodnog susretanja svih istraživača holokausta i spomenik svim žrtvama nacističkog sistematskog uništavanja Židova, kao i svih ljudi protivnika nacizma.
Više o samom koncentracijskom logoru možete potražiti ovdje.
