Sinjska alka spomen je na 14. kolovoz 1715. kada je prema povijesnim spisima sedamstotinjak Sinjana zaustavilo navalu vojske Mehmed-paše Čelića koja je brojala oko 60 tisuća vojnika. Napad je odbijen zahvaljujući velikoj hrabrosti domaćih muškaraca, njihovoj požrtvovnosti, ali i impresivnoj fizionomiji koja je tipična za pripadnike snažnijeg spola u Dalmatinskoj zagori.
Alkari su u prvom planu hrvatske viteške igre koja ove godine slavi 300. godišnjicu. Riječ je obično o krupnim i plećatim muškarcima, vještim jahačima i preciznim upravljačima kopljima. Njihov je zadatak prijeći na konju stazu dugu 160 metara u manje od 13 sekundi, a potom kopljem pogoditi sredinu metalne alke promjera tek 3,51 centimetar, a postavljenu na visinu od 3,32 metara.
Oči gostiju upereni su i na alkarsku povorku koji tvori i četa momaka na čelu s arambašom, a sastoji se i od barjaktara, štitonoše, buzdovandžija, bubnjara i trubača. Alkari obično jašu kroz grad na konjima – najčešće na arapskim konjima, engleskim punokrvnjacima i lipicancima, dok alkarski momci u povorci idu pješice.
I dok su alkari odjeveni u crne viteške odore s izvezanim filigranskim kopčama, kožnate ulaštene čizme s pozlatom i kapu od kunovine, njihovi pomoćnici nose prepoznatljive sinjske narodne nošnje u crvenoj boji i opanke.
Upravo je ta kombinacija uglađenog viteštva i pučkog kolorita zanimljiv spoj koji Sinjsku alku čini jedinstvenim i prepoznatljivim turističkim simbolom Hrvatske u svijetu.
