Nacionalni park Wild Nephin smjestio se u okrugu Mayo na jednom od najzapadnijih dijelova irske atlantske obale gdje se močvare izmjenjuju s planinskim terenom. Nađete li se ondje i popnete se na vrh brda Correen More pred očima će vam se otvoriti kilometri i kilometri krajolika koji izgleda poput kakvog golemog tepiha smeđih i narančastih nijansi.

S vidikovca visokog 285 metara pogled seže i do Atlantskog oceana, zaljeva Bellacragher, kao i planine Slievemore na otoku Achill. Močvarni kraj isprekidan grebenima, dolinama, šumama i jezerima jedan je od najusamljenijih dijelova Irske i omiljen je među avanturistima koji u prirodi traže mir.

Jedan od šest irskih nacionalnih parkova, nazvan Wild Nephin po planinskom lancu Nephin Beg doista je najusamljeniji u zemlji. Iako bez cesta, zgrada, kuća i sela taj kraj ne djeluje sumorno ili pusto, zahvaljujući prirodnim ljepotama. Zanimljiv dio parka je močvara Owenduff rijetki netaknuti aktivni močvarni sustav u zapadnoj Europi koje predstavlja „igralište“ za istraživače i dio mreže Natura 2000 koja štiti rijetka i značajna staništa i vrste ptica.

Bez obzira što nije gostoljubiv, posjetitelji ipak dolaze u taj zabačen kraj. Od Letterkeena kreću putem Bangor koji vijuga 26 km do grada Bangor Erris, prateći drevnu stazu kojom su goniči vodili stoku do grada Newporta pa odlaze dalje. Oko 40 km staze datira barem iz 16. stoljeća, a starija je i od okolnih sela. Iskusni planinari opisuju stazu kao jednu od najzahtjevnijih u Irskoj, kako zbog močvara tako i činjenice da nema mnogo mjesta na kojima možete potražiti sklonište i okrepu.

O tom dijelu Irske kruže i brojne narodne priče, primjerice o mladoj djevojci koja se tim putem vraćala s tržnice nakon što je prodala stoku. Napali su je pljačkaši, ali novac nisu našli jer ga je sakrila u kosu. Praznovjerni kažu kako njezin duh i dalje neumorno luta stazom…

Vidjeti se mogu i ruševne kuće napuštene tijekom Velike gladi, kao i grobnice ljudi koji su izgubili živote duž staze Bangor dok su hodali do Westporta kako bi uhvatili brod za Ameriku. Kad bi mogle govoriti, i tamošnje špilje bi imale ponešto za ispričati o pobunjenicima koji su se ondje skrivali tijekom rata za neovisnost. U nekima od njih pronađeni su ljudski ostaci iz neolitika, a stručnjaci smatraju kako su služile za ritualno pripremanje tijela za zagrobni život.

Irci se itekako ponose najvećom divljinom u zemlji, a rade i na programu kojim će pridonijeti očuvanju močvara te bujanju šuma, iako neki dijelovi nacionalnog parka djeluju kao da ondje ljudi nikada nije ni bilo. No mjestimično će postati i dostupniji zaljubljenicima u prirodu koji ga žele istražiti.

Uz Bangor trail i Western Way, stazu od 124 km koja djelomično prolazi kroz park, obnavljaju se stare kamene pastirske kuće kako bi posjetitelji u njima mogli prespavati – i diviti se noćnom nebu koje je u tom kutku svijeta doista fascinantno.

Toliko je čisto da se može vidjeti Mliječna staza, kao i poneki meteori, ako imate strpljenja. Postoje tri službene točke za promatranje noćnog neba, a u Robert Lloyd Praeger centru uskoro bi se mogla očekivati zvjezdarnica i planetarij. U svakom slučaju, Wild Nephin nudi brojne mogućnosti za uživanje u dnevnim i noćnim ljepotama prirode. 

 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju