Na izlet u zatvor? Zvuči pomalo morbidno, ali potegnete li do Azije, svakako se isplati i probati ovako nešto. Pogotovo jer je u pitanju jedna od glavnih turističkih atrakcija, a njena svrha je dakako – edukativna.
Zatvor Hoa Lo u vijetnamskoj prijestolnici Hanoi tako je postao jedno od najposjećenijih mjesta u zemlji. Samo, za razliku od prošlog stoljeća, ljudi ga sada posjećuju dobrovoljno.
Riječ je o zatvoru čije bi se ime moglo prevesti doslovno kao „vražja rupa“ ili „vražja peć“. Peć zvuči prilično zlosutno, no zapravo je ime poteklo od trgovina koje su prodavale ugljen i drvo za peć u istoj ulici.
Sagradili su ga francuski kolonijalisti krajem 19. stoljeća kada je Vijetnam bio dio Francuske Indokine, a uglavnom je služio kao zatvor za političke protivnike. Najčešće su to bili Vijetnamci koji su podržavali vijetnamsku borbu za neovisnost.
Premda je sam zatvor mogao primiti tek oko 500 ljudi, bio je pretrpan. Na vrhuncima svoje pretrpanosti, 1933. godine, ovdje je bilo zatočeno čak 1 430 zatvorenika. A nakon Drugog svjetskog rata ovdje je u nehumanim uvjetima bilo zatočeno 2 000 ljudi.
Neki su iskoristili priliku za profiterstvo ili pomaganje zatvorenicima, pa su okolnim ulicama često prolazili šverceri koji su kroz prozore ubacivali poruke i pisma, ali i opijum i cigarete. Brojni budući borci i simpatizeri komunističkog Vijetnama izdržavali su kaznu ovdje i pritom uspješno sabotirali zatvorske čuvare.
Zatvor Hoa Lo tako je postao omraženi simbol francuskog kolonijalističkog ugnjetavanja te vijetnamske ogorčenosti prema francuskim vladarima. Kada su francuski kolonizatori otišli, zatvor je pretvoren u edukacijski centar, da bi se tijekom Vijetnamskog rata stolovi okrenuli: sada su Vijetnamci bili ti koji su u njemu držali zatvorenike. Ovog puta, to su bili američki vojnici koji su ga sarkastično nazvali Hanoi Hilton.
No, bilo je to daleko od Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima, a kamoli tek od Hiltona. Batine, mučenje i ubojstva bila su česta, a saga i istraga o ratnim zločinima otegnule su se još dugo vremena nakon Vijetnamskog rata.
Tijekom 1990-ih veći dio zatvorskog kompleksa je uništen. Ono što je preostalo, danas je pretvoreno u muzej koji prati mračnu povijest Vijetnama, s naglaskom na period francuske kolonizacije. Posjetitelji imaju priliku vidjeti onu drugu, neispričanu stranu ljudi koji su bili kod kolonizatorskom čizmom, ali i doživjeti njihovu vlastitu pristranost.
Kao upadljivu bizarnost turisti ističu način na koji Vijetnamci prezentiraju zatvor u periodu kada su ovdje držali američke vojnike. Doista je prezentiran kao Hilton, u kojem su imali Božićno drvce i mogli kartati, a iz „kojeg nisu htjeli izaći“.
Zanimljivo iskustvo iz kojeg ćete vjerojatno izaći sa zaključkom da uistinu svatko piše svoju vlastitu povijest, a istina je negdje na sredini…
