„Crno zlato“, „Šumski dijamant“ i „Gljiva besmrtnosti“ samo su neki od naziva za gljivu chaga. Riječ je o gljivi koja parazitira šumsko drveće i izgledom podsjeća više na koru drveta nego na gljivu.

Stanovnici Rusije i nekih dijelova Azije koriste ju već tisućama godina za pripravku ljekovitih sredstava, a sada joj popularnost raste u cijelom svijetu. Danas se smatra jednim od najpotentnijih tvari koje se mogu pronaći u šumi. Raste samo u brezinim šumama na sjevernoj hemisferi, a potrebno je oko 20 godina da naraste do veličine grožđa i tada se može ubrati.

Za komercijalnu upotrebu chaga se uglavnom suši i melje u prah koji se stavlja u kapsule ili se od njega radi čaj blagoj zemljanog okusa.

Njezina ljekovita svojstva u literaturi se spominju već u 12. stoljeću kada je navodno pomoću nje car Vladimir Monomakh izliječio rak usnice. U tekstovima iz 16. stoljeća chaga se navodi kao lijek protiv raka, čireva i tuberkuloze. Tijekom Drugog svjetskog rata finski vojnici pili su čaj od chage umjesto kave kako bi održali koncentraciju i snagu. Nova znanstvena istraživanja navode da bi ova gljiva mogla imati ulogu i liječenju raka i upale i tretira se kao „superhrana“.

Osim ljekovitih svojstava, ova je gljiva izrazito hranjiva, sadržava mnoštvo vitamina i minerala, antioksidansa i aminokiselina.