Svatko ima pravo na uživanje u prirodi, kažu Šveđani. Pardon - kaže švedski zakon! Upravo tako: „Allemansrätten“ tj. sloboda lutanja ili „pravo javnog pristupa“ švedski je i norveški zakon koji izražava dobrodošlicu i omogućuje svakome da neometano i slobodno luta, istražuje i uživa u prirodi. U Finskoj se zove „jokamiehenoikeus“ – princip je isti, ostalo su nijanse.
No, što on znači? Uzmimo za primjer Švedsku. Nitko vas ne može spriječiti da šećete, biciklirate, vozite bicikl ili kampirate na javnim površinama. Smijete skupljati cvijeće, gljive i bobice, kupati se u jezerima, podići šator, boraviti na svim plažama, loviti ribu na pet velikih jezera i duž obale, jahati konje, voziti kajak, povesti svog psa, te čak paliti vatru (osim ako zbog suše ili nekih drugih razloga to nije trenutno zabranjeno).
Tko je istraumatiziran balkanskim genom automatski je sumnjičav i paranoičan prema toj ideji, no bez brige. U Švedskoj ta sloboda dolazi pod uvjetom da se prirodu ne uznemiruje i ne uništava. Tako da su uveli nekoliko zakona koji sprječavaju zloupotrebu Allemansrättena. Najlakše ih je svesti na pravilo da iza sebe ne ostavljate tragove svog boravka, i ne uznemiravate stanovnike u obližnjim privatnim posjedima.
Za nacionalne parkove i zaštićene vrste biljaka i životinja vrijede druga pravila, no isto tako – nemoguće je da vam se dogodi scenarij u kojem vas netko izbacuje s plaže ili obale jer misli da je to njegovo privatno vlasništvo. Također, lako je pronaći lokalne vodiče ili stručnjake koji vas mogu uputiti i provesti dijelovima koji vas zanimaju.
S druge strane, ljubitelji prirode smatrat će to nečim što se podrazumijeva. No, činjenica da je Švedska to provela u zakon, i promovirala kao životni stil, odrazilo se i u svakodnevnim navikama domaćeg stanovništva. Još jedan razlog je taj da im se naprosto može. Imaju veliku zemlju s nevjerojatnom prirodom na svakom koraku, a stanovnika nema previše. Tako da svatko može pronaći svoju oazu mira, i što je najvažnije – ne uzimaju to zdravo za gotovo.
A isto vrijedi i za stanovnike Norveške i Finske. Inače, tzv. „freedom to roam“ ili sloboda lutanja, karakterističan je za skandinavske i baltičke zemlje, kao i Island, Švicarsku, Češku, Austriju i druge. Ipak, vjeruje se kako svoje korijene vuče sa sjevera, te kako su Skandinavci pioniri vjerovanja da svatko ima pravo uživati u prirodi.
