Galerija
Eleonorin sokol (Falco eleonorae), jedna od deset vrsta europskih sokola, posebni su po tome što se, osim nekih otpadnika koji se razmnožavaju na atlantskoj obali, čitava populacija gnijezdi na Sredozemlju, a litice naših pučinskih otoka najsjeverniji su dio njihova zavičaja.
Eleonorini se sokoli gnijezde u lastovskom i viškom akvatoriju, vole Vis, otok Svetog Andrije, Biševo, Sušac i Jabuku, pa će na prvu zvučati kao pravi avanturisti i samotnjaci među nebeskim letačima. Njihovi su pravi motivi za zadržavanje u ovim udaljenim i nepristupačnim krajevima sasvim drugačiji, ipak je riječ o pticama - grabljivicama.
Velika glad prije puta
Eleonorini sokoli odabiru udaljene otočiće i hridi na migracijskim rutama drugih ptica selica, gdje one postaju lake mete. Pticama selicama tako se prilagodio i čitav životni ciklus Eleonorinog sokola. Gnijezde se krajem ljeta, kasnije nego većina drugih selica, a ptići gnijezda napuštaju početkom jeseni.
Dok se u najvećem dijelu godine hrane uglavnom kukcima, ujesen im proradi apetit za druge ptice, i pritom ne biraju previše. Zabilježeno je čak 111 ptičjih vrsta koje im lako mogu postati plijen. Bitno je samo – da se kreću, jer ovi su grabežljivci vješti lovci ptica u letu.
Na umornim selicama koje se zastaju odmoriti na njihovim hridima mladi će Eleonorini sokoli izvježbati svoje lovne vještine prije nego što se spreme za svoju prvu selidbu na – Madagaskar, koji je zimi mnogo ugodniji od naših krajeva.
Pri povratku će najprije obići i puno sjevernija područja od svojih uobičajenih adresa, pa će tako doletjeti i do Cetine ili Ravnih kotara, a potom se vraćaju svojim samotnim otočićima. U Hrvatskoj je Eleonorin sokol, vrsta koja je ime dobila po srednjovjekovnoj princezi koja je zabranila "odnošenje jastreba i sokola iz gnijezda", na crvenom popisu ugroženih ptica.
Iako malena, njihova populacija kod nas broji 80-ak parova, a osim ornitologa i zanesenjaka prate ih i moderna čuda tehnike. Najnovija, prije petnaestak godina otkrivena, kolonija u Jadranu je ona na Sušcu, a najpoznatija predstavnica ove grabežljive ptice bila je Ankica koja je znanstvenicma ljubazno dopustila da je prate pune dvije godine i ucrtaju preciznu rutu kretanja ovih malih sokolova.
Istarski Sibir: Pijana atrakcija mračne prošlosti koja je danas idealna za izlet
