Trajektni terminal Kabataş jedan je od užurbanijih dijelova Istanbula, pogotovo u vrijeme špice, kada se sila ljudi slije do brodova koji ih prebacuju do brojnih gradskih četvrti. Od tamo ćete stići i do Adalara, arhipelaga od devet otoka u Mramornom moru, poznatog i kao Prinčevski otoci. Četiri od njih su naseljena: Büyükada, Heybeliada, Burgazadasi i Kinaliada.
Brodovi prema arhipelagu polaze s više terminala u Istanbulu, uključujući Eminönü i Kabataş na europskoj strani te Bostanci (najkraći prijelaz) u Aziji. Uz IstanbulKart cijena je 45 turskih lira (1,30 eura) u jednom smjeru, a koristiti je možete i za vožnju autobusima i električnim taksijima na arhipelagu.
Mračna prošlost
Danas idilični, otoci Adalar ne ponose se svojom prošlošću: ondje su završavali prinčevi i politički neprijatelji u egzilu, nakon što bi bizantski carevi i osmanski sultani tako odlučili. Prinčevski otoci su također bili utočište grčke i armenske zajednice Osmanskog Carstva.
"Prinčevski otoci imaju vrlo mračnu povijest", piše povjesničarka Bettany Hughes u svojoj knjizi Istanbul: A Tale of Three Cities (Istanbul: Priča o tri grada), dodajući kako su prinčevi ovdje bili oslijepljeni, mučeni i zatvarani. Ono što je danas veseli izlet brodom nekoć je bila agonija. Prema jezivoj tradiciji, izgnanike bi oslijepili prije ukrcaja na brod.
Bijeg od automobila
Danas je arhipelag omiljeno izletište Istanbula, zeleno dvorište na moru, gdje građani, ali i turisti dolaze tražiti mir od buke i automobila. Na samo sat vremena plovidbe iz grada, Adalar nudi i pogled u multikulturnu prošlost Istanbula. Mnogi ljudi koji su živjeli na otocima obojili su ih tradicijom manjinskih skupina – a i danas imaju snažan bizantski identitet.
Budući da automobili nisu dopušteni, lokalno stanovništvo juri okolo na električnim skuterima i kolicima za golf, a turisti mogu unajmiti bicikle, voziti se električnim autobusom ili pješačiti. Do prije koju godinu, na otocima ste mogli vidjeti i kočije i konje.
Što vidjeti?
Neke od najpopularnijih atrakcija uključuju palaču sa samostanom izgrađenu za vrijeme bizantskog cara Justina II., koja je svojevremeno bila mjesto egzila za bizantske carice Irenu, Euphrosyniju, Theophaniju, Zoe i Annu Dalassenu.
Godine 1901. na tom je otoku rođena princeza Fahrelnissa Zeid, koja je u javnosti kasnije bila poznata kao vrsna slikarica. Prođete li biciklom po otoku, primijetit ćete predivne kuće i vile. Većina kuća ovdje je izgrađena u otomanskom stilu, a najpoznatije po svojoj ljepoti su vile Con Pasa, Yelkencizade, Fabiato i Mizzi Mansions. Uz građansku arhitekturu ovdje ćete pronaći brojne crkve te dva samostana koji su otvoreni za posjetitelje.
Ljepote Merana i južnog Tirola iz prve ruke: "Idila na talijanski način od koje se teško odvojiti"
