U prvom redu do mora za stolom jednog od restorana ili kafića u Maloj Veneciji lako je na tren smetnuti s uma da se ne nalazite u Italiji, nego Grčkoj, na Mykonosu. Simpatične ribarske kuće iz 18. stoljeća, miris bugenvilija u zraku koje prekrivaju njihove zidove i drvene balkone doprinose bajkovitom ugođaju jednog od najslikovitijih krajeva otoka.
Šarene dvokatnice u koje udaraju valovi nekoć su pripadale bogatim trgovcima i kapetanima koji su željeli živjeti doslovno na Egejskom moru. Arhitektura u venecijanskom jedan su od razloga zašto je taj dio Mykonosa zaradio svoj nadimak. No neki će reći da je magnetski privlačna Mala Venecija još ljepša od svoje talijanske imenjakinje.
Mykonos je nekoć bio važna stanica trgovaca na putu iz, ili prema Italiji, a utjecaji venecijanske kulture vidljivi su na cijelom otoku.
Dražesne kuće sa raznobojnim pročeljima i širokim lukovima prepoznatljiva su ostavština nekadašnjih vremena. Teško je riječima uopće opisati ovaj prekrasni grčki otok, a još je teže napraviti popis svih bogataša koji su ovdje proveli godišnji odmor.
Mala Venecija, jedna je od omiljenih destinacija za promatranje zalazaka sunca s čašom omiljena pića u prvom redu do mora, kao i opuštanje na popularnoj plaži Alefkandri, po kojoj se prije nazivao taj dio otoka. Vrijedi razgledati i vjetrenjače iz 16. stoljeća, a neke od njih otvorene su i za posjetitelje. Bonis Mill vjetrenjača je pretvorena u jedinstveni Poljoprivredni muzej. Ne čudi stoga što je Mala Venecija meka za umjetnike, ali i fotografe, a navodno je i jedna od najfotografiranijih četvrti u Europi.
