Svijet pun egzotičnih, uzbudljivih i još uvijek nerazvikanih mjesta, a jedno od njih je arheološko nalazište Choquequirao, povijesna lokacija smještena u Peruu, poznata i kao sestra Machu Picchua. Smjestila se u drugom dijelu regije Cusco, ali poput manjeg brata, također na andskim visinama. Uzdiže se na 3040 metara nadmorske visine, oko 205 kilometara od grada Cusca. Iako nije toliko poznata, niti posjećena, Choquequirao je mjesto vrijedno pozornosti.
Za razliku od lako dostupnog Machu Picchua, da biste došli do njegove sestre i otkrili njene tajne morat ćete se itekako potruditi. Svaka ruta traje najmanje dva do tri dana pješačenja. Trebat će vam gojzerice, oprema za planinarenje i nešto kilometara po planinama u nogama pa se Choquequirao reklamira kao idealno odredište za avanturiste. Potrebna je dobra fizička i mentalna priprema jer se ruta proteže kroz gorje na kojem temperature mogu biti iznimno niske, a postoji i opasnost od visinske bolesti.
Strm i zahtjevan teren, koji uključuje prepreke poput rijeke Apurímac i snježnog vrha Padreyoc, čini ovu rutu itekako izazovnom. No oni koji su „osvojili“ Choquequirao kažu da nema ništa ljepše od cijelog dana uživanja u bujnoj prirodi i terasastom krajoliku pa odmora u šatoru, pod zvijezdama.
Posljednje uporište Inka
Arheolozi procjenjuju da je kompleks Choquequirao izgrađen oko 1450. godine. Iako njegova točna funkcija nije poznata, vjeruje se da je imao vjersku dimenziju te da je služio kao veza između Machu Picchua i drugih strateških točaka s Amazonom.
Upravo je njegova nepristupačnost dovela do teorije da je Choquequirao možda bilo jedno od posljednjih uporišta Inka u otporu španjolskim osvajačima u prvoj polovici 16. stoljeća. S obzirom na blizinu Cusca, koji je tada bio središte njihovog života i golemu površinu koju pokriva, jasno je da je imao značajnu ulogu u carstvu Inka.
Stručnjaci procjenjuju da je ondje moglo živjeti oko 2.000 stanovnika, od kojih su mnogi bili dovedeni iz različitih dijelova carstva kako bi radili na poljoprivrednim, administrativnim i drugim poslovima. Nakon španjolskog osvajanja i pada carstva, Choquequirao je napušten - sve do 1993. godine, kada su započela arheološka iskapanja koja su ga izvukla iz zaborava. Sam naziv Choquequirao prevodi se kao zlatna kolijevka, a inspiriran je sjajem građevina od kamenja bogatog mineralima, koje na suncu imaju zlatni odsjaj. Pravi je primjer vještine izgradnje Inka i odraz nevjerojatne arhitekture tog doba.
Što vidjeti?
Danas je mjesto podijeljeno u dvanaest sektora, a među najočuvanijim građevinama su: kuće svećenika, glavne kuće s pristupom trgu, gdje su vjerojatno živjeli ugledni građani i terase s likovima ljama. U blizini arheološkog parka, tri kilometra dalje, nalazi se selo Marampata, najbliže naselje s oko 40 obitelji koje žive od poljoprivrede i turizma. Svake godine Choquequirao posjeti oko deset tisuća turista, a usporedbe radi u Machu Picchu godišnje primi više od milijun posjetitelja.
Kako doći?
Dolazak ondje nije lak zadatak, ali avantura je itekako vrijedna truda. Polazišna točka je Cusco, gdje možete birati između vođenih tura ili najma automobila. Za koju god se varijantu odlučili, do Cachora se stiže za otprilike tri sata. Od tamo počinje planinarska ruta prema Capuliyocu, službenom početku staze do Choquequiraa.
Osim standardne rute, postoje i neke alternativne staze poput one koja kreće iz gradića Mollepate i traži pet dana planinarenja tijekom kojih se prijeđe oko 135 kilometara, ili pak Choquequirao treka do Machu Picchua koja traje između sedam i devet dana. Onima koji se odluče za samostalnu avanturu preporučuje se najjednostavnija, klasična ruta koja traje pet dana.
"Izuj brige i uspori": Predivno izletište među slapovima u BiH proglašeno jednim od najljepših na svijetu
